Licemjestvo Bošnjačke stranke: Kad su bili u vlasti sa Milom i DPS-om nisu smjeli da pomenu njihovu ratnu prošlost i veze sa Radovanom Karadžićem!

Inicijativa Opštinskog odbora Bošnjačke stranke u Bijelom Polju za oduzimanje književne nagrade “Risto Ratković” Radovanu Karadžiću – trideset godina poslije njenog dodjeljivanja – više liči na politički pamflet nego na ozbiljan moralni čin. Posebno kada dolazi od aktera koji su godinama bili dio vlasti sa Milom Đukanovićem, čovjekom koji je upravo tih devedesetih i te kako sarađivao sa Karadžićem.

Licemjerje ovog čina ne može se prikriti. Tada se ćutalo. Nisu se podnosile nikakve inicijative, nisu se oglašavali ni protiv ratne politike, ni protiv nagrada koje su dijeljene po političkoj liniji. Zašto? Jer je Milo bio za njih idol, a vlast je bila svetinja. Sad kada Đukanović više nije na vlasti, odjednom se bude moralne vertikale, i to baš one koje su mu bile vjerne dok je stvarao zajedničku politiku sa Karadžićem, podijeljene logore i ratišta, pa i kulturne manifestacije.

Ne brani se ovdje ni poezija, ni nagrade, ni žrtve rata – brane se dnevnopolitički interesi. Ako se već ide logikom revizije istorije i morala, neka se ide do kraja. Neka se onda preispita i uloga Đukanovića u tim devedesetim. Neka se otvore sve arhive. Neka se preispitaju i ostale nagrade dodijeljene po političkom diktatu.

U suprotnom, ovakve inicijative su samo providna, zakašnjela i vrlo selektivna borba za pravdu. I to borba koja više govori o onima koji je vode, nego o onome protiv koga je usmjerena.