Novootkriveni mikrob, privremeno nazvan Sukunaarchaeum, nije virus. Ali, poput virusa, izgleda da ima samo jednu svrhu – da stvara još svojih kopija.
Koliko naučnici mogu da zaključe iz njegovog genoma – jedinog dokaza o njegovom postojanju do sada – riječ je o parazitu koji ne pruža ništa organizmu u kojem boravi. Većina od svega 189 gena koji kodiraju proteine u Sukunaarchaeumu posvećena je replikaciji sopstvenog genoma; sve ostalo što mu je potrebno mora da ukrade od svog domaćina Citharistes regius, dinoflagelata koji živi u okeanskim vodama širom svijeta. Još veću misteriju izaziva to što neki njegovi genetski sekvencioni ukazuju da pripada arhejama – grupi jednostavnih ćelijskih organizama koji su bliži složenim organizmima poput ljudi, nego bakterijama poput Escherichia coli.
Otkriće čudnog, virusima sličnog načina života Sukunaarchaeuma, objavljeno prošlog mjeseca na bioRxiv-u, „dovodi u pitanje granice između ćelijskog života i virusa“, kaže Kejt Adamala, sintetska biolog iz Univerziteta Minesote, koja nije učestvovala u istraživanju. „Ovaj organizam bi mogao biti fascinantan živi fosil – evolutivna prekretnica koja je uspela da opstane.“
Sukunaarchaeum je otkriven slučajno. Istraživači sa Univerziteta u Cukubi pokušavali su da sekvenciraju sav DNK unutar ćelija C. regius, jer je već bilo poznato da ovaj dinoflagelat udomljava simbiotske cijanobakterije. Međutim, pored očekivanih DNK sekvenci dinoflagelata i cijanobakterija, kao i genoma mogućih bakterijskih parazita, primjetili su neobičnu kružnu DNK dugu samo 238.000 baza – svega 5% dužine genoma E. coli. „U početku smo mislili da je ovaj mali kružni genom neka vrsta artefakta“, kaže Takuro Nakajama, evolucioni mikrobiolog sa Cukube.
Ali kada su Nakajama i njegovi saradnici koristili više različitih metoda za sekvenciranje i sastavljanje genoma, ova DNK petlja se stalno pojavljivala. Tim je na kraju morao da zaključi da neka druga jedinka, vjerovatno arheja, živi unutar C. regius.
Sa očiglednom nesposobnošću da živi van domaćina, i genomom koji je manje od polovine veličine dosad najmanjeg poznatog arhejskog genoma, Sukunaarchaeum – još uvek nezvanično ime inspirisano Sukuna-biko-nom, božanstvom niskog rasta iz japanske mitologije – jedinstven je među arhejama. Ne posjeduje najmanji mikrobni genom – ta čast pripada bakteriji koja živi u insektima koji se hrane sokovima biljaka i ima samo 160.000 baza. Ipak, ta bakterija sadrži gene koji proizvode molekule korisne za njenog domaćina.
Nasuprot tome, Nakajama kaže da Sukunaarchaeum nema „gotovo ni jedan prepoznatljiv metabolički put“. To znači da verovatno ne može sam da proizvodi osnovne molekule – poput aminokiselina koje čine proteine ili nukleotida koji čine DNK – što sugeriše da ima „parazitski ili jednostrano eksploatatorski odnos“ sa domaćinom. Dodaje da, kao i virusi, Sukunaarchaeum gotovo u potpunosti zavisi od ćelijskog mehanizma C. regius-a.
(nauka.telegraf.rs)
