Osjećaj gladi nas ne tjera samo da posegnemo za užinom – on može i da promijeni naš imuni sistem.
U nedavnoj studiji na miševima, Đuzepe D’Agostino, viši predavač na Odeljenju za dijabetes, endokrinologiju i gastroenterologiju i Džao Paulo Albukerki, istraživač iz oblasti fiziologije i metabolizma sa Univerziteta u Mančesteru, otkrili su da osjećaj gladi može promijeniti broj imunih ćelija u krvi, čak i kad životinje nisu bile u režimu minimalnog davanja hranljivih namirnica. Ovo pokazuje da čak i moždana interpretacija gladi može oblikovati kako se imunološki sistem prilagođava, pišerts.rs.
Njihovo novo istraživanje objavljeno u Science Immunology dovodi u pitanje dugogodišnju ideju da se imunitet oblikuje prvenstveno stvarnim, fizičkim promjenama u ishrani, kao što su promjene šećera u krvi ili nivo hranljivih materija. Umjesto toga, pokazuje da sama percepcija (ono što mozak „misli“ da se dešava) može da preoblikuje imunitet, piše N1.
„Fokusirali smo se na dvije vrste visoko specijalizovanih moždanih ćelija (AgRP neuroni i POMC neuroni) koje osjećaju energetski status tijela i stvaraju osjjećaj gladi i sitosti kao odgovor. AgRP neuroni promovišu glad kada je energija niska, dok POMC neuroni signaliziraju sitost nakon jela.
Koristeći genetske alate, vještački smo aktivirali neurone gladi kod miševa koji su već pojeli dosta hrane. Aktiviranje ove male, ali moćne grupe moždanih ćelija izazvalo je intenzivnu želju za traženjem hrane kod miševa. Ovaj nalaz se zasniva na onome što je pokazalo više prethodnih studija”, objašnjavaju naučnici.
Međutim, na njihovo iznenađenje, ovo „sintetičko” stanje gladi takođe je dovelo do značajnog pada specifičnih imunih ćelija u krvi, zvanih monociti. Ove ćelije su dio prve linije odbrane imunog sistema i igraju ključnu ulogu u regulisanju upalnih procesa.
Naši eksperimenti su nam pokazali da je percepcija mozga – da smo gladni ili siti, sama po sebi dovoljna da utiče na broj imunih ćelija u krvi, zaključili su istraživači.
Da bi bolje razumjeli kako funkcioniše veza između mozga i imunog sistema, analizirali su kako mozak komunicira sa jetrom. Ovaj organ je važan za detekciju nivoa energije u tijelu. Istraživanja su takođe pokazala da jetra komunicira sa koštanom srži – mekim tkivom unutar kostiju gdje se stvaraju krv i imune ćelije.
„Pronašli smo direktnu vezu između osjećaja gladi i jetre preko simpatičkog nervnog sistema, koji igra široku ulogu u regulisanju funkcija poput otkucaja srca, protoka krvi i načina na koji organi reaguju na stres i energetske potrebe“, kažu autori studije.
Rana zapažanja
Zanimljivo je da je prije više od jednog vijeka sovjetski psihijatar, A. Tapilski, izveo neobičan eksperiment u kome je hipnozom ukazivao pacijentima na osjećaj gladi ili sitosti.
Zanimljivo je i da se broj imunih ćelija povećao kada je pacijentima rečeno da su siti i smanjio se kada im je rečeno (sugerisano) da su gladni.
Takva rana zapažanja su nagovestila snažnu vezu između uma i tijela, daleko ispred današnjeg naučnog razumijevanja i savremenih istraživanja.
Nalazi dalje sugerišu da mozak može uticati na to kako jetra tumači energetski status tijela suštinski „ubjeđujući ga” da je nivo energije u tijelu nizak, čak i kada su stvarni nivoi hranljivih materija normalni. Ovo je, zauzvrat, dovelo do pada hemikalije zvane CCL2, a manje CCL2 znači i manje monocita koji cirkulišu kroz krv.
„Takođe smo primijetili da signali gladi kod miševa izazivaju oslobađanje hormona stresa koji se zove kortikosteron (slično kortizolu kod ljudi). Ovaj hormon sam po sebi nije imao veliki uticaj na broj imunih ćelija, barem ne na nivoima koji bi se obično oslobađali tokom posta”, kažu naučnici i dodaju: „Obično su potrebni mnogo viši nivoi hormona stresa da bi direktno uticali na imuni sistem. Ali u ovom slučaju, skromni porast kortikosterona je više djelovao kao pojačivač. Iako nije bilo dovoljno da samo po sebi pokrene imunološke promjene, bilo je ključno za omogućavanje odgovora u kombinaciji sa signalima koji dolaze iz mozga”.
Sve navedeno dalje ilustruje kako su sistem stresa i imunološke promjene u tijelu prilagodljivi, i kako se prilagođavaju u zavisnosti od prirode i intenziteta stresnog događaja.
Fina prilagođavanja za moguće nestašice
„Iako to nismo formalno testirali, mislimo da je jedna mogućnost da je ovaj složeni, višeorganski komunikacioni sistem evoluirao kako bi pomogao tijelu da predvidi i odgovori na potencijalne nestašice. Finim podešavanjem upotrebe energije i imunološke spremnosti na osnovu uočenih potreba, mozak bi bio u stanju da koordinira efikasan odgovor cijelog tijela prije nego što počne prava kriza”, tvrde naučnici sa Univerziteta u Mančesteru.
Ako mozak osjeti da bi hrana mogla biti ograničena (na primjer, tumačenjem ekoloških znakova koji su prethodno bili povezani sa nedostatkom hrane), on može preventivno djelovati kako bi sačuvao energiju i unaprijedio funkciju imuniteta.
U slučaju da se ovi nalazi potvrde kod ljudi, takvi podaci bi u budućnosti mogli imati implikacije u stvarnom svijetu za bolesti kod kojih imuni sistem postaje preaktivan – kao što su kardiovaskularne bolesti, multipla skleroza i sindrom iscrpljivanja kod pacijenata sa rakom.
Ovo je od daljeg značaja za metaboličke poremećaje i poremećaje u ishrani, kao što su gojaznost ili anoreksija. Ne samo da su ti poremećaji često praćeni hroničnom upalom ili komplikacijama u vezi sa imunitetom, oni takođe mogu promijeniti način na koji se glad i sitost detektuju u mozgu.
Ako je mozak u stanju da pomogne u podizanju ili smanjenju imunološkog sistema, možda će biti moguće razviti nove pristupe usmjerene na mozak da bi se pomoglo trenutnim imuno-modulatornim terapijama.
„Potrebno nam je više studija koje istražuju kako ovaj mehanizam funkcioniše kod ljudi. Te studije bi se mogle pokazati kao izazovne, jer još uvijek nije moguće selektivno aktivirati specifične neurone u ljudskom mozgu sa istom preciznošću kao u eksperimentalnim modelima”, slažu se naučnici.
Izvor: Pobjeda
