Ovakva je svaka realnost DPS-a: Vuković Kuč poručuje – vjerujte meni, a ne svojim očima

Iako se u posljednjem obraćanju Aleksandra Vuković Kuč, poslanica DPS-a, trudila da predstavi rezultate lokalnih izbora u Nikšiću kao „istinsku pobjedu“, suština stvari je nešto sasvim drugo. Rezultati jasno govore da DPS ne samo da nije ostvario očekivanu dominaciju, već je doživio ozbiljan pad, sa 40% na 35%, dok je Koalicija za budućnost Nikšića, predvođena Markom Kovačevićem, zabilježila impresivan skok sa 25% na 35%. U političkom jeziku – to je ozbiljan gubitak teritorije za vladajuću stranku, koji Vuković Kuč pokušava da zamaskira besprizornim objašnjenjima.

Njene tvrdnje da su „neprirodne koalicije“ izazov koji samo jača DPS, u najboljem slučaju, zvuče kao političko izbjegavanje realnosti, a u najgorem kao bespotrebna arogancija koja se ne oslanja na činjenice, već na politički autoritet iz prošlih vremena. Činjenica je da DPS više nije nezaustavljiva sila, niti garantovane vlasti u Nikšiću, iako to Vuković Kuč očigledno ne želi da prizna. Umjesto da se suoči sa činjenicama, ona bira da govori o „lažnim crnogorskim, evropskim i građanskim opcijama“, pokušavajući da stvori vještačku distinkciju između svojih političkih rivala, dok je zapravo njena stranka ta koja je u političkom opadanju.

Kada DPS u Nikšiću, koji je do juče bio njihov politički uporište, padne sa 40% na 35%, to nije samo nešto što se može objašnjavati „neprirodnim koalicijama“. To je jasna poruka birača – poruka da su građani ove sredine siti političkog monopola DPS-a, da im je dosadilo sa starim partijskim igrama i da traže nove opcije, one koje nisu opterećene prošlim greškama. Iako je Vuković Kuč pokušala da svoja objašnjenja svede na političke floskule, činjenica je da njena stranka nije više ta koja vodi grad, niti je više politička snaga kojoj su građani verovali.

Pokušaj da se ovakvi rezultati predstave kao „pobjeda“ nije samo neozbiljan, već i opasan. DPS je očigledno nesposoban da prepozna pravu prirodu svog poraza i da se ozbiljno upusti u unutrašnje reforme koje bi im omogućile da se prilagode novim političkim uslovima. Vuković Kuč nije samo političarka koja negira poraz, ona je, očigledno, osoba koja nije u stanju da sagleda duboku transformaciju političke scene, kako u Nikšiću, tako i u Crnoj Gori. Umjesto da analiziraju realnu situaciju i potrebu za promjenama, oni se okreću ka neprirodnim koalicijama, govoreći o „nestajanju“ svojih rivala, dok se zapravo nalaze u procesu političkog zaborava.

Ovo nije samo problem Vuković Kuč, već i kompletne strukture DPS-a. Dok lideri ove stranke nastavljaju da žive u prošlom vijeku, plašeći se političke konkurencije i koristeći svoju moć da diskredituju sve koji nisu saglasni sa njima, narod u Nikšiću daje odgovor – oni više nisu spremni da tolerišu političku stagnaciju i netransparentnost. Vuković Kuč bi trebalo da shvati da njeni pokušaji da preinači stvarnost i prikaže pobjednički poraz samo dodatno otkrivaju očajnički pokušaj da se sakrije istina.

DPS u Nikšiću nije više najjača stranka, i to se ne može zatajiti političkim floskulama. Politička scena se mijenja, a stranke koje su do juče dominirale jednostavno ne mogu da prihvate činjenicu da njihovo vrijeme prolazi. Umjesto da prihvati realnost, Vuković Kuč bira da se skriva iza besprizornog govora o „neprirodnim koalicijama“. Vrijeme je da se suoče sa istinom – da je politički monopol DPS-a u Nikšiću srušen, a njihova dominacija sve manje vjerovatna.