Branko Đurović, kandidat za odbornika na listi građanskog pokreta za Herceg Novi „IDEMOOO!“ poručio je da će se boriti za oporavak jedne od najvažnijih institucija crnogorskog zdravstva.
„Punih 37 godina sam svoj radni vijek proveo u Institutu „Dr Simo Milošević“ u Igalu, iznutra gledajući kako jedan od najvećih brendova Crne Gore i nekada ponos Herceg Novog – lagano, ali sigurno – propada zbog neodgovornog, neprofesionalnog i pogubno bahatog upravljanja.
Danas, u svojoj osmoj deceniji života, kao penzioner, ne mogu i neću da ćutim. Ne zbog sebe – već zbog svih časnih radnika, zbog generacija koje dolaze, i zbog istine koja zaslužuje da bude izgovorena. Fokusirati ću se na meni bliskom ugostiteljstvu i hotelijerstvu, iako je medicinski sektor dominantan ali je u sličnom nezavidnom stanju.
Godine tišine i ćutanja: kriminal, neznanje i mobing“
Kako kaže Đurović kroz bezbroj dopisa koje je pisao tadašnjim i sadašnjim vlastima – jasno je ukazivao na sve anomalije i malverzacije u radu Instituta.
„Kroz brojne dopise i pisma koje sam godinama slao tadašnjim i sadašnjim vlastima – jasno sam ukazivao na sve anomalije i malverzacije u radu Instituta: od ozbiljnih finansijskih manjkova i nesankcionisanih šteta, preko nestručnih rekonstrukcija prostora, pa do potpunog urušavanja sistema organizacije, odgovornosti i poštovanja prema radnicima. Gro najkvalitetnijeg kadra je bio primoran da ode na bolja mjesta ili u penziju: med. sestre, ljekari, konobari, kuvari i svi ostali profili zaposlenih.“
„Kadrovi koji su na rukovodećim pozicijama najčešće su birani po podobnosti, a ne sposobnosti. Od vrhunskog ugostiteljskog tima, napravljen je obespravljen kolektiv koji trpi mobing, omalovažavanje i ignorisanje osnovnih prava. Oprema je bila opasna po život, šefovi restorana radiše kao kasiri, inventar se vodio stihijski, a elitni prostori kao što su Titova vila i Nacionalni restoran – devastirani zjape prazni, rugajući se zdravom razumu i turističkom potencijalu.
Uprkos mojim brojnim apelima, čak i vrhu države – niko nikad nije odgovarao.
Neuspjela modernizacija: Forma bez suštine
Modernizacija ugostiteljstva pokušana je bez osnovnog razumijevanja procesa rada. Sjećam se jednog od mnogih banalnih primjera: buffet-stolovi su tada uvedeni bez osnovne tehničke pripreme – bez atesta, bez uzemljenja do moje reakcije Vladi CG. Renovirani prostori izgledaju lijepo – ali su funkcionalno besmisleni, a restorani i ne posluju. Pravi primjer silovanja struke i potpune odsutnosti strategije.
Pokušaji da se Institut stilizuje kao luksuzan hotel uz savremenu medicinsku uslugu – stali su na obećanjima i ukrasima, dok se suštinski sva usluga urušava te nivo opada, osoblje trpi, klima radi povremeno, a bazen već godinama nije u funkciji.
Zašto sada „IDEMOOO“?
„Ova borba više nije samo za jedan kolektiv. Institut „Dr Simo Milošević“ simbol je zdravstva, turizma, stručnosti i društvenog dobra. Ako dopustimo da ovakav simbol bude dokraja uništen, pristajemo na kolektivnu sramotu.
Pokret „IDEMOOO“ nastaje kao bunt protiv:
- godina ćutanja, prećutkivanja i prebacivanja odgovornosti,
- kriminalnog nemara i nesankcionisanih šteta,
- nepoštovanja radnika i struke,
- i najvažnije – odumiranja onoga što nas čini zajednicom.
U svom saopštenju Đurović je napisao i predloge pokreta „IDEMOOO“:
- Hitno i potpuno restrukturiranje rukovodeće strukture Instituta.
Ne samo smjene, već profesionalna selekcija kadra, po znanju, iskustvu i etici.
- Reviziju dosadašnjih rekonstrukcija i ulaganja.
Potpuno nezavisnu stručnu kontrolu svih medicinskih, ugostiteljskih, tehničkih i hotelskih intervencija – uz javno objavljene nalaze.
- Rehabilitaciju Instituta kao javnog dobra.
Bez privatizacije bez kontrole, bez prodaje pod sumnjivim okolnostima. Institut pripada građanima – ne političkim interesima.
- Zaštitu radnika – i njihovo osnaživanje.
Dosta je mobinga, ucjena, prijetnji. Usluga u Institutu nikada ne bi opstala da nije bilo ljudi koji i u najtežim uslovima nose osmijeh za svakog gosta i pacijenta.
- Donošenje i sprovođenje zakona o profesionalnom menadžmentu u javnim zdravstveno-turističkim institucijama.
Dosta je partijskih eksperimenta i lokalnih šerifa – tražimo znanje, odgovornost i sistem.
- Institut mora biti u vlasništvu države i stanovnika Crne Gore!
- Dječje odjeljenje ne treba skrnaviti pretvaranjem u školu, nego savremeno osposobiti za rad.
Kao čovjek koji je ovaj Institut živio i radio – ne tražim nikakav lični interes. Tražim pravdu za kolektiv, budućnost za ovaj simbol Herceg Novog, i poštovanje za sve nas koji smo godinama ulagali u njega.
Pokret „IDEMOOO“ nije politička partija – to je glas zdravog razuma, vrisak savjesti, i korak ka istinskoj obnovi.
Pozivam sve slobodne ljude, bivše i sadašnje radnike Instituta, građane Herceg Novog i cijele Crne Gore – da nam se pridruže.
Jer ovo nije borba za prošlost.
Ovo je borba za obraz – i budućnost.“
