Piše: Mr Gordana Krcunović
Ono što je nekada, u vrijeme Napoleonovih osvajanja važilo za Herceg Novi: Kada padne Herceg Novi, pada cijela zemlja!, danas pred trinaesto-aprilske izbore to važi za Nikšić: Ako padne Nikšić, pada cijela Crna Gora. Herceg Novi je bio i ostao „najjača tačka“ u Boki i Crnoj Gori. Nepokoran tlačiteljima, stranim i domaćim, uprkos smjenama ideoloških struja, devastacijama brodogradilišta, hotela, preduzeća, Herceg Novi je uspio da sačuva svoje dostojanstvo tako što je čuvao vlastito duhovno, kulturno jezgro. Jer za Novljane, sloboda je uvijek bila nasušna potreba, isto kao more, vazduh i so. U Herceg Novom je mnogo ranije nego u drugim gradovima Crne Gore, domaćem tlačitelju odlučno kazano: NE! I ovaj grad je ispaštao zbog toga. Propadao je materijalno, ali je dostojanstvenpo živio od slobode. Herceg Novi je danas stasao u grad sa demokratskim potencijalom. Novljani i Novljanke ulaze relaksirani u ovaj izborni proces. Vjerujem da će o partijskim subjektima građani Novog sve više prosuđivati polazeći od etičkih, estetskih i profesionalnih kriterijuma.
Za Herceg Novi, DPS je stvar daleke prošlosti, a za Nikšić, DPS i dalje predstavlja opasnost. Grad pod Trebjesom se 13. aprila, za razliku od Herceg Novog, ponovo nalazi pred graničnom političkom situacijom koja će odrediti buduću sudbinu političkih zbivanja u Crnoj Gori. Zašto su izbori u Nikšiću presudni poput parlamentarnih? Zašto je Nikšić još uvijek politički ranjiv grad? Ne zaboravimo da smo iz borbe sa autokratskim režimom svi izašli ranjeni nepravdama i da smo još uvijek ranjivi. Ranjive su nam institucije, državne, lokalne i politički sistem u cjelini. Nijedan grad u Crnoj Gori u prethodnih 80 godina nije postradao kao Nikšić, a bio je nekada industrijski gigant i kulturni centar Crne Gore. Razarani su njegov duh i tijelo. Ubijali su Boga u njemu! Podsjetimo se, u Nikšiću je sedamdesetih godina prošlog vijeka jedan opštinski moćnik u ideološkom delirijumu prvo uništio čuveno nikšićko, amatersko pozorište, a zatim pucao u sat na zvoniku Hrama Svetog Vasilija Ostroškog, valjda da bi ubio vrijeme. No, nije to bio pucanj iz dosade, intermeco u napornom revolucionarnom radu. Revolucija je trebalo da teče, a vrijeme da stoji. Dok je vrijeme stajalo, Dom Revolucije je decenijama bio simbol te revolucije koja jede svoju djecu. Ipak, sat je popravljen, a Nikšić danas vremenuje svoje vrijeme kroz duhovnu obnovu i rehabilitaciju svog kulturnog identiteta. Danas Opština Nikšić sa ponosom slavi Svetog Vasilija Ostroškog kao svog zaštitnika, a Dom Revolucije živi novi život, ali i svjedoči o jednom strašnom (ne)vremenu.
Ne zaboravite Nikšićani i Nikšićanke da je crnogorski Neron, onaj koji je i nikšićku privredu pretvorio u zgarište, rođeni Nikšićanin. Ali on se davno otuđio od svojih Nikšićana i fizički se ogradio od nas betonskim bedemom iza kojeg se krije velelepna vila u kojoj živi. Nikšićani, ne zaboravite jedno pravilo: Tlačitelj nikada ne mijenja svoju ćud, mijenja samo maske.
I zato, 13. aprila, Nikšićani i Nikšićanke, svoju ranjivost pretvorite u snagu, izađite SVI na izbore i još jednom, u Vašem stilu, temperamentno i snažno kažite: NE, tlačitelju! Jer, SVI SMO NIKŠIĆ!
