Dok politička scena Crne Gore postaje sve napetija, jedan od najnovijih političkih preokreta izaziva posebnu pažnju – napadi Demokratske partije socijalista (DPS) na Andriju Mandića, lidera Demokratskog fronta (DF), kao kočničara evropskih integracija, postavljaju pitanje: kako objasniti činjenicu da Mandić, koga opozicija i vladajući krugovi u Crnoj Gori vide kao prepreku za dalje kretanje ka EU, istovremeno ima otvorena vrata na međunarodnoj sceni, čak i u evropskim prijestonicama poput Pariza?
DPS, stranka koja je decenijama bila na vlasti i koja se u velikoj mjeri identifikovala sa evropskim putem Crne Gore, stalno iznosi kritike na račun Mandića i njegovih političkih stavova, optužujući ga da se protivi evropskim integracijama i da blokira ključne reforme. Prema stavovima lidera DPS-a, Mandić je političar koji nije u stanju da prepozna koristi od integracija u EU i da često staje na put modernizaciji zemlje. Ove optužbe dolaze u vrijeme kada Crna Gora, uprkos napretku u mnogim oblastima, i dalje mora da se suočava s izazovima na putu ka članstvu u Evropskoj uniji.
Međutim, dok Mandić ostaje na meti kritika domaćih političara, međunarodna scena ga dočekuje s otvorenim rukama. Njegov nedavni susret sa zvaničnicima u Parizu, gdje je primljen kao ključni politički partner, pokazuje da njegova politička pozicija nije jednostavna ni crno-bijela. Francuska, koja je dugo bila skeptična prema politikama koje se protive brzom širenju EU, pruža Mandiću prostor za dijalog i saradnju. Ovaj susret u Parizu budi sumnju u dosljednost stavova međunarodnih aktera prema Crnoj Gori i njenim liderima.
Kako objašniti ovu kontradikciju? Da li Mandić, za koga mnogi tvrde da je prepreka evropskim integracijama, ima veći uticaj na evropskom planu nego što se to priznaje u Crnoj Gori? Da li međunarodni partneri, poput Francuske, prepoznaju njegov značaj kao političkog faktora koji ima sposobnost da postigne dogovor, dok domaći političari ignorišu njegov potencijal za postizanje konsenzusa?
Ovaj politički paradoks otkriva duboku neskladnost između domaće i međunarodne politike prema Crnoj Gori. Dok DPS i drugi crnogorski političari optužuju Mandića da blokira evropske integracije, međunarodna zajednica ga očigledno vidi kao ključnog igrača s kojim treba razgovarati, što otvara novo pitanje: koje su to političke i strateške igre koje se igraju na domaćem i međunarodnom planu?
Ovaj nesklad između kritika domaćih vlasti i prihvatanja Mandića od strane međunarodnih partnera samo pokazuje koliko su crnogorske političke linije često zamagljene i kako različite sile na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu oblikuju sudbinu Crne Gore.
Zato sto je Mandic jedan licimjer i prevrtljivac, i ne kritukuju ga samo Dps no svi Crnogorci suverenisti i antifasisti, jer je Mandic cetnik, kerosovinista crkve srbije i posrbicki nacionalista!
A ku’ će četničina, no na zapad…
Niko krupno ko Borba ne laže
Klasican posrbicki portal, laz i neistina i mrznja prema svemu Crnogorskom to je njihov moto!
Šta ćete sa novim ambasadorom USA u Beogradu, i po očevoj i majčinoj strani četnik.
Vi koji kritikujete Mandić, vi ste Titova djeca. Ne ide sa na zapad sa petokrakom. Dosta je bilo obmana.
Konačno došlo vrijeme raskrinkavanja titoista.
Jośo brate, Njegov otac se nije slagao sa komunistima ali nije bio cetnik, jer niko od Brnovica nije bio cetnik, a majka mu je etnicka Hrvatica iz Splita od Poduja, zato ne pisi neistine, i ne vidim sta je uopste bitno ko je Americki ambasador u Srbiji!
Mandić je dobar čovjek iskusan političar i pragmatičan
Kritikuju ga samo iskompleksirani i nepismeni
Kao i Borbu
Da nije Borbe nebi se mogli ni realno informisati
Haaaaaaaaaaa, e ako je Borba realan portal onda sam ja Donald Tramp, inace Sanjice nadam se da vidis nivo kulture , vaspitanja, i obrazovanja mnogih botova na portalu posrbica, da se postidis kakve izraze koriste, i na nijedan argumentovani komentar potkovan cinjenicama ne znaju da odgovore i polemisu osim najogavnijim uvrijedama i epitetima, npr Drago, Dalibor, Negro Monte i ostala primitivna bratija crkve srbije!