Piše: Bojo Pižurica
Vrhovni počasni barjaktar i nosač svih barjaka, spremio je i ufursatio svoje svatove. Krenuli su po mladu u NK, a kićeni svatovi znaju da valja otkupiti nevjestu. Rečeno im je da se umiju, da se lijepo ođenu, slatkoreče, naobećavaju, udare u diple i da zapjevaju koju rodoljubivu. Da zakite konje, pripune bisage, uglancaju pucad, prikrpe čakšire, pritegnu šnjure na opanke i da ne granaju puno rukama. Svati se kuraže pomeđu sebe i opijeni gospodarskom ohološću, dižu puno histerične buke i prašine. Valjda da se ne pozna da su tudijer već pusto jahali, skupljali londžu, kidisali i klapusali, i činili svako poruganije.
Ali, avaj, šta ćeš, zaludu. Mlada je zagledana u drugog momka, krupnog, crnog, otresitog. Što se ne boji cara ni ćesara. Što ne zna govoriti krivo, ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga istinoga. Što je ukinuo svadbarinu. Što je iz suve drenovine koju je zatekao, iscijedio mlazeve žive vode. Što je rekao ljepota jeste u čudima ali još više u uspravnim ljudima. I da je slobodan čovjek osnovna gradivna jedinica svake zajednice.
Kud gođ Marko Nikšić pohodio, svačemu se Marko začudio, šta ostade od onakvog grada. Do sada je ogromna energija uložena da bi se savladavali naslijeđeni i nagomilani problemi. I za to je trebao Marko, a sada, u nastavku, potrebno je da Marko postane Markonald i učini NK ponovo velikim.
Tamo đe ima posvećenosti, hrabrosti, zdravog rasuđivanja, poštenja, vizije, ima i napretka. A to mora oličavati čelni čovjek. Oličavati marljivost, hitrost, brigu o drugima, tradiciju i savremenost, bliskost grada i građana. Da grad i građane čuva i pazi a ne da ih gleda sa visine. I to tako da sa grada spadne sve kukavičko, licemjerno, podlo i ulizičko. Sve ono što je instalirala i činila duboka država. Ona nije davala gradonačelnike već likvidacione upravnike i neznavene bahate poslušnike. Za ono dugo i predugo doba nedoba, kada je oholost šićarila i baškarila se naokolo.
Duboka država je stvorila duboke provalije u CG, dublje od njenih kanjona. To je učinila plitka pamet njenih udruženih dubokih džepova. Kidisala na vjeru, slogu i vrlinu svojim crnim otrovima.
Duboka država nije ni država, ni domovina, ni otadžbina. LJudi duboke države imaju svoje pokrovitelje. Ono što je njihov zajednički trag, pokrov je za CG. Jedan pokrov već je bio pao po njoj, morala je da ustane u krstu da bi ga se ratosiljala. A sada bi da prepočnu drugi, crnom pređom što im viri iz bisaga.
Neka ta novokalaisana crna pređa zauvijek odleti i otperja preko Krupačkog jezera u Zlu goru čije ime su htjeli da prostru po cijeloj CG. U najdublju bezdanicu đe joj je i mjesto. Pa da vrhovni počasni sa svoje hacijende gleda svoje životno djelo.
(Mišljenja i stavovi izneseni u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi portala Borba)
