Srbija je, zbog suverene politike i ekonomskog razvoja, pod stalnim pritiscima mrzitelja, ali tek slijedi totalna ofanziva na Srbe u (poslednjem) udaru ostataka takozvane duboke države i odlazeće američke administracije, kao i njenih satelita po Evropskoj uniji i regionu, ali i na domaćem terenu. Ne isključuje se opcija radikalizacije blokada, koje traju već četiri i po mjeseca, dok se, istovremeno, pojačavaju tenzije oko Kosova i Metohije i Republike Srpske, gdje bi da hapse cijelokupno srpsko rukovodstvo.

U to se uklapa poslednji istup hrvatskog evroparlamentarca i izvestioca Evropskog parlamenta za Srbiju Tonina Picule, čuvenog po antisrpskim stavovima, koji je, očigledno, očajan zbog uspješnog susreta predsednika Srbije Aleksandra Vučića s liderima EU Ursulom fon der Lajen i Anoniom Koštom, ničim izazvan, poručio da bi se „Srbija morala odreći srpskog svijeta.“

BAŠ SLOŽENO

– U ovoj složenoj geopolitičkoj situaciji Ursula fon der Lajen mora naći način da istjera načistac jasna jamstva da se neće destabilizovati region, ali i da će Srbija poštovati vlastite obaveze – gotovo je zaprijetio Picula.

Marinković: Poslednji čin hibridnog rata

Vladimir Marinković, osnivač Kongresa srpsko-američkog prijateljstva, kaže da je očigledno da se radi o poslednjem činu hibridnog rata protiv Srbije i predsjednika Vučića pošto se sprovodi koordinirana akcija na unutrašnjem i spoljnom planu da bi se srušilo ekonomsko, vojno i geopolitičko napredovanje:

– Svakako tu ima uticaja ostataka „duboke države“ u SAD, koja je imala sasvim drugačiju agendu nego nova Trampova administracija. Čini se da je ovo istorijski trenutak za unapređenje odnosa SAD i Srbije, te da su uložena ogromna sredstva i logistika koje bi to spriječile. Centar njihovog djelovanja i usmjerenja je predsjednik Vučić, koji personifikuje jaku i nezavisnu Srbiju i čini se sve da rezultati njegovog rada obesmisle, a ključni udar je na ekonomiju zemlje, gde smo imali i najveće rezultate.

O pokušaju da stežu obruč oko Srbije govorio je i predsjednik Vučić:

– Pritisnuti smo sa svih strana, i spolja i iznutra, ali uspjećemo da sačuvamo državu od onih koji bi da je sruše. Da se suprotstavimo brojnim lažima, da se suprotstavimo brojnim napadima na našu zemlju. Nikakvih prelaznih vlada i obojenih revolucija neće biti. Nemamo mi koga ni čega da se plašimo. Na najbolji način držali smo višemesečnu krizu, nismo nijednu palicu podigli protiv mladih ljudi koji su svakodnevno kršili zakone ove zemlje.

Poručio je da će se pronaći rješenje i da će Srbija ponovo da krene punom parom da radi i izađe iz krize.

Politički filozof Dragoljub Kojčić kaže za Srpski telegraf da u politici sinhronicitet nikada nije slučajnost, te da je prosto nevjerovatno da kreatori udara na Srbiju nisu ni pokušali da prikriju namjere, nego su udari plotunski, u jednom trenutku:

– Broj učesnika napada na Srbiju i njihova prstenasta regionalna raspoređenost oko srpskog naroda pokazuju da mi protiv sebe imamo organizovani plan jedinstvenog neprijatelja. Dijelim uvjerenje da iza ove kampanje stoji ostatak tzv. duboke države i odlazeće američke administracije, koja je i do sada bila glavni scenarista i kolovođa svih akcija protiv Srba.

UDARI IZ TRI GLAVNA PRAVCA

1. Kosovo i Metohija

Uz konstantni teror nad preostalim Srbima na KiM dopušta se divljanje Aljbina Kurtija i oko proteklih izbora. Tako je centralna izborna komisija 27. marta, posle gotovo dva mjeseca, „uspjela“ da objavi konačne rezultate parlamentarnih izbora. Vakuum od ta dva mjeseca iskorišćen je, između ostalog, i za izbornu krađu pošto je Srpskoj listi (SL) praktično ukraden jedan poslanički mandat. Umjesto 10, dobila je devet mandata, dok je jedan namenjen Stranci za slobodu pravdu i opstanak Nenada Rašića, Kurtijevog vernog saradnika.

Srpska lista je poručila da je Rašić pod direktnom kontrolom Kurtija, koji je mandat namijenjen srpskom narodu oteo od Srba glasovima Albanaca. Na sve to stiže i direktan udarac iz Berlina. Naime, ambasador Nemačke na KiM Jern Rode izjavio je da je dobrodošlo to što je Kenija priznala Kosovo, ocjenjujući da Srbija reakcijama koje su zbog toga uslijedile krši Briselski sporazum. Podmuklo, licemjerno, bijedno…

2. Republika Srpska

Umjesto smirivanja, u RS tenzije samo jačaju, naročito otkad je Sud BiH izdao naredbu za raspisivanje međunarodne Interpolove potjernice za predsjednikom Srpske Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne skupštine RS Nenadom Stevandićem. Kako se radi o srpskim državljanima, Interpol Beograd je Generalnom sekretarijatu Interpola uputio protestnu notu jer je u zahtevima za raspisivanje tih međunarodnih poternica prekršen član 3 statuta Interpola, gdje se navodi da je „u organizaciji strogo zabranjena bilo kakva aktivnost ili intervencija u pitanjima ili slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu.

3. Radikalizacija iznutra

Međunarodni centri moći i te kako su uložili u rovarenje unutar Srbije. Otuda nije isključeno da protesti, koji ulaze u skoro peti mjesec, idu ka radikalizaciji pošto blokaderima i njihovim mentorima curi vrijeme, a dosadašnjim akcijama nisu ostvarili cilj da provociranjem haosa i nereda, uz jaku podršku opozicionara i tajkunskih glasila kroz kampanju laži, izazovu destabilizaciju države i nasiljem preuzmu vlast.

ISJEĆI KRILA

Specifičnost ovog trenutka je, ističe, što je ta politička linija na domaćem terenu, u SAD, izgubila od Trampa, a sada pokušava po udaljenijim orbitama, kao što je Balkan, podsjeći krila gdje god ima uporišta i političku podršku kao što su Srbija, Mađarska, Rumunija, Italija i Slovačka.

– Kao narod koji je davao podršku Trampu u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, sigurno smo targetirani od ostataka američke „duboke države“ i njenih saveznika u Evropi. Sasvim je jasno i da u istom frontu s američkom „dubokom državom“ stoje i političke opcije u Evropi koje se suprotstavljaju Trampu. Većina još zauzima poziciju vlasti, ali pojavljuju se i suprotne snage, koje idu naruku i Trampovom reformizmu i srpskom autonomizmu – zaključuje Kojčić.

(Pink.rs)

Tagovi