Politički filozof Dragoljub Kojčić za „Politiku” ukazuje da je spaljivanje lutke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića atentat na daljinu, ukazujući da „porijeklo samog običaja je u vudu religiji i iskazuje dve stvari”.

„Pod jedan iskazuje strašnu mržnju kojoj je cilj uništavanje realnog bića, a druga stvar je ogromna frustracija zato što se tom biću u stvarnosti ne može ništa. Međutim, simbolični gest spaljivanja lutke nažalost je samo vidljivi vrh sante leda mržnje koja u hrvatskom društvu zaokuplja veliki broj građana i političkih aktera”, kaže Kojčić.

Dodaje da taj magijski ritual spaljivanja nije usmjeren samo protiv predsednika Vučića, već i dvije trećine građana Srbije koji stoje iza njegove politike. Kaže da su se „u jeku izbora za predsjednika Republike Hrvatske javnost i mediji manje bavili političkim ponudama kandidata, a mnogo više Vučićem i Srbijom”.

„Očigledno je da postoji patologija kod te vrste naših susjeda koja ima duboko istorijsko porijeklo od Starčevića, Franka, Pavelića i Tompsona, naovamo. Nije najveći problem ta mržnja koja se istorijski vuče, nego je mnogo veći problem „šutnja“ prosvećenijeg dijela hrvatskog društva koje zatvara oči pred ovim fenomenom. Neshvatljivo je da hrvatska politička i kulturna elita toleriše bavljenje hrvatskih „čimbenika“ protestima u Srbiji, a da se ne bavi analizom činjenice da je Plenkovićeva vlada formirana uz pomoć Domovinskog pokreta i sramnog uslova da u toj vladi ne bude Srbin. I kao vrh alogičnosti i beščašća je ponašanje Tonina Picule koji bezrezervno podržava proteste u Srbiji, a onda podnosi izvještaj da je politička situacija nestabilna. Nažalost, sve ovo zajedno pokazuje da je nebeznačajni dio hrvatskog društva i njegovih elita u pometnji sa logikom, principijelnošću i kognitivnom neambicioznošću”, zaključuje Kojčić.

Tagovi