Ko o čemu: Adžiću se opet priviđaju četnici

Nova snaga opozicije i njeno najogoljenije oličje u kombinaciji sa ne toliko bogatim vokabularom jednačina je čiji je rezultat Novak Adžić, predsjednik „CEPa“. Ne postoji nijedan dokumentovan javni istup dotičnog u kojem ne pominje četnike i devedesete i neodoljivo podsjeća na eru Vojislava Šešelja i Srpske Radikalne Stranke što je novi momenat za crnogorsku već ionako šarenu političku scenu. I najradikalniji liberali i montenegrini na pomen njegovog imena i prezimena reaguju s podsmijehom što ga čini možda ključnim u budućim procesima pomirenja naroda u Crnoj Gori.

Opet je na društvenoj mreži „x“ izbacio višak energije i svoje snove o četnicima pretočio „na hartiju“. Možda je razlog ove opsesije dug prema precima, da ih ne da zaboravu i pominje ih svaki dan a možda je i manifest Adžićeve želje da Crnom Gorom vladaju četnici, ostaće na stručnjacima da procijene. Podršku u tim stavovima Adžić ne nalazi, nažalost, u Crnoj Gori već u bratskoj mu Srbiji, kako to obično i biva. Dobre odnose gaji sa Nenadom Čankom, predsjednikom LSV, koji ima identičan problem. Naime, i Čanak ima problem da u svojoj državi nađe glasače i podršku, ali je zato u Crnoj Gori ultrapopularan na Cetinju i okolini. Da li je baš ova nesuđena cenzus koalicija najveći pobjednik u slučaju uvođenja dvojnog državljanstva?

Neshvatljivo je meni i mnogima da je uprkos svemu, četničkim genocidnim zločinima, kroz istoriju Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori, Bosni i Hrvatskoj i na Kosovu, i od 1991-1999, realnost da četnička ideologija i njeni savremeni protagonisti drže poluge vlasti u Crnoj Gori“, napisao je Adžić na mreži X.

Podsjećamo, Adžić je „ponudio“ ostavku na mjesto predsjednika CEP-a, ali ju je Glavni odbor (?) odbio pa je sada, mučenik primoran da protiv svoje volje vodi partiju koja ima više članova nego glasača.