Poslednji trzaji iz šume: DPS-ov očajnički pokušaj flerta s PES-om

Po ko zna koji put danas se iz šume začuo odzvanjajući eho Andrije Nikolića koji u pomoć doziva svakog ko bi bio dovoljno naivan da ga čuje i vrati mu moć, a danas je taj poziv poslao i premijeru države, Milojku Spajiću.

Dušebrižni Nikolić rekao je kako je važno da premijer Milojko Spajić „napokon izađe iz statusa taoca“ u kojem ga drže šef parlamenta Andrija Mandić i Nova srpska demokratija.

Kako bi izvukao Spajića iz Mandićevih „čeljusti“, Nikolić opet odašilje pozitivne signale ka PES-u, slične onima koje su DPS-ovci emitovali posle poslednih parlamentarnih izbora 2023. godine. DPS-ov prvoborac nudi spas Spajiću u vidu udruživanja PES-a i DPS-a, koje bi izbacila predsjednika Skupštine iz „igre“.

„Mi mislimo da je sporazum potreban Crnoj Gori, sporazum između parlamentarne opozicije i Vlade, da bi se zaustavila stalna proizvodnja kriza i provokativnih i opasnih situacija čiji je autor predsjednik parlamenta sa svojim saveznicima. Kad kažemo da je potreban sporazum, onda prije svega imamo u vidu evropski integracioni put našoj zemlje koja, kao što znate, kao što zna ukupna javnost, ima jedinstvenu priliku da ubrza svoj integracioni proces. Neke najave su da se to može dogoditi, čak do kraja 2026. godine ili početka 2027. godine. Zato je veoma važno da se u drugi plan stave teme koje obično kandiduje predsjednik parlamenta Mandić, dakle teme koje dijele javnost i koje teško mogu da obezbijede politički konsenzus za svoje rješavanje, a veoma često odvraćaju pažnju od Evropske integracijone agende“, kazao je Nikolić.

Najinteresantniji je narativ koji u poslednje vrijeme plasira DPS, a to je to su oni u opoziciji svojom voljom i nekakvim principima, a ne iz jednostavnog razloga nepostojeće političke snage i koalicionog kapaciteta.

Građani Crne Gore su se nekako navikli na trenutnu konstalaciju, DPS je u šumi i od tamo svako malo izađu sa nekim saopštenjem ili nekom mudrom geopolitičkom mišlju koja više ni njihovi glasači ne čitaju, pokušavajući da napravi nemir između trenutnim konstituentima vlasti a ti tekstovi se iz dana u dan sve kraće zadržavaju na naslovnicama portala i novina.

No, ne treba biti opušten jer taj vapaj iz šume često zna da zavara, nije uvijek tako lako prepoznatljiv. Ponekad taj vapaj zvuči kao „protest studenata“ iza kojeg se kunu (i „studenti“ i DPS) da ne stoji DPS, ali koriste svaku priliku da pruže bezrezervnu podršku. Nekad čak i lično izađu iz šume priključe se protestima i ispred vlade, u transu poput pijanca pola sata pred fajront, kažu šta im zapravo leži na srcu i da nisu tu ni zbog kakve tragedije, moralne odgovornosti, osjećanja nesigurnosti i ugrožene nacionalne bezbjednosti nego se sa tavana izvlače transparenti s Belvedera na kojima se još jednom, ničim izazvano, pominje Srpska Pravoslavna Crkva i njeno sveštenstvo. I onda protesti prođu, akteri se vrate u šumu gdje opet, targetirajući jedan te isti narod ponovo, dočekuju zoru sastavljajući neko novo saopštenje.

Skoro da nema toga s kim DPS nije pokušao da flertuje nakon pada 2020. Izuzetak je bivši DF, tj. sve partije sa dominantno srpskim glasačkim tijelom, prema kome neskrivenu mržnju i zavist DPS koristi kao najjači adut i razlog za egzistenciju, tražeći u toj mržnji svoj koalicioni kapacitet a ne shvatajući da to najčešće rezultira jačanjem odnosa unutar vladajuće većine. Podsjećamo, DPS je u jednom momentu pokušao i flert sa Demokratama pozivajući se na zajedničke građanske, evropske i NATO vrijednosti, ali kad su „popili nogu“ toliko su promijenili mišljenje da sada u njima vide glavne krivce za „skretanje s evropskog puta“.

Nije DPS neki šmeker, voli da flertuje ali bez puno uspjeha. Ipak, kada je uspjeha malo, valja ih bar pomenuti. U trenutku kada je DPS prvi put pošao da brani zemlju iz šume, vladao je jak ANTI DPS narativ među vladajućim strankama koje su došle nakon 30.08.2020. činilo se da DPS-ove pozive iz šume nema više ko da čuje.

Ipak, ne prvi put u životu, simpatični čičuravi momak albanskog porijekla iznenadio je i ono malo svojih glasača i pružio ruku spasa već prežaljenom i zaboravljenom DPS-u i zajedno s onim protiv kojih se godinama borio smišljajući pjesmice krenuo u neku novu avanturu, protiv nekog novog negativca. Na sreću građana, nije se desilo da URA izvuče DPS iz šume, već su sada zajedno u šumi i traže neku novu žrtvu.