Nekako simultano, sjutra i preksjutra bi trebali da budu održani protesti u Podgorici na kojima je tražena odgovornost za dvije stravične tragedije koje su pogodile Srbiju i Crnu Goru. Prva je nesreća u Novom Sadu kada je pala nadstrešnica i usmrtila 14 osoba a drugi je masakr na Cetinju kada je ubica Aco Martinović usmrtio 13 osoba i izvršio samoubistvo.

Umjesto da nas tragični događaji povežu, određeni društveni akteri su stvari preuzeli u svoje ruke i bacili se u organizaciju protesta. Stvari su mnogo morbidnije u Srbiji imavši u vidu da tamošnji akteri koji su, gle čuda, privrženi tamošnjoj opoziciji, par puta izjavljivali skandalozne stvari kao da samo čekaju da se dogodi još neka tragedija pa da mogu da imaju još jedan razlog da izađu na ulice u pokušaju da zbace vlast Aleksandra Vučića.

Slična je situacija i u Crnoj Gori. Međutim, protesti su  organizovani iz dva različita razloga. Prvi je bio slučaj seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji Slobodan Škerović gdje je cilj očigledno bio da prosto dođe do smjene Biljane Vučurović, iako je ista postupila u potpunosti u skladu sa zakonom. Znajući to, društveni akteri bliski opoziciji orgaizovali su proteste i kreirali javni pritisak ne bi li došlo do njene smjene. To su i učinili i to samo par dana nakon što je Vučurovićeva uručila otkaz seksualnom predatoru u Gimnaziji što je, kako je naš portal već pisao, dovelo do euforije u redovima opozicije.

Drugi je, pak, još morbidniji. Naime, u subotu će biti održani još jedni protesti neformalni studentske grupe „Kamo sjutra“ a koja traži odgovornost nadležnih povodom tragedije na Cetinju. Važno je podsjetiti da je tragedija na Cetinju bila posljedica „kafanske tuče“ kada je ubica započeo svoj krvavi pir te da fatkički niko nije mogao brže da reaguje, ni ministar niti bilo ko drugi. Kamosjutraši međutim ne prezaju od toga da traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora (ako im se sjete imena) ali i imaju još neke propratne zahtjeve koje (možda) znaju samo učesnici protesta.

U slučaju protesta Kamosjutra, došlo je i do spiskova podrške studentima a što je bio „šlagvort“ sa seriju tekstova Borbe gdje smo istraživali „ko je na spisku“. A taj spisak više liči na spisak Dritana Abazovića o kom je govorio u Skupštini 2020. godine. Sve sami DPS, iz svih sfera drutva – kvaziprofesorskog, naučno,umjetničkog, sportskog, doktorskog, i na samom kraju, novinarskog.

Ono što je svakako svojstveno protestima i u Crnoj Gori i u Srbiji jeste činjenica da opozicija pokušava da iskoristi ove proteste ne bi li se na bilo koji način dokopala vlasti. Studenti iz nekada zajedničke države, svjesno ili ne, idu na ruku upravo onima koji ne prezaju ni od čega da bi se dokopali vlasti. Sinonim za takve ljude koji koriste tragediju u političke svrhe veže se u Srbiji za dva imena – Dragana Đilasa i Mariniku Tepić. U Crnoj Gori spisak je malo duži – Milo Đukanović, komplet poslanički klub DPS-a koji još ne može da prežali opozicioni status, ali i raznorazni Lazovići, Katnići i njima slični koji su svojevremeno slobodne građane Crne Gore „razvlačili“ po ulicama, hapsili sveštenstvo i vladike, a sve dok im je biznis sa švercom cigareta cvjetao u Luci Bar.

Stoga jasno je ko stoji iza protesta i u Srbiji i u Crnoj Gori. Naravno, ne možemo sporiti da na proteste izlaze i ljudi iz vlastitih uvjerenja koji se zaista bune zbog tragedije, ali je isto tako i nesporno da velika većina priželjkuje povratak žute Srbije, i crvene Crne Gore.

Tagovi