Što su ovo “patriote” zaćutale: Grliću Radmanu ne smiju ni da pisnu ni DPS ni predstavnici manjina, a Srbima hoće da utjeruju strah u kosti!

Juče je crnogorska javnost još jednom svjedočila servilnosti svojih zvaničnika u odnosima sa stranim državnicima. Ministar vanjskih i evrospkih poslova Republike Hrvatske posjetio je Crnu Goru i stavio nam do znanja koliko on i Vlada iz koje dolazi, poštuju Crnu Goru.

Crnogorski ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović razgovarao je juče sa hrvatskim kolegom u Baru. Hrvatski ministar je odlučio da posjeti Crnu Goru povodom obilježavanja Dana hrvatskog naroda. A u slavljeničkoj atmosferi, Ibrahimović je odlučio svog gosta da obraduje, tako što ga je poveo na palubu školskog broda „Jadran“, koji se trenutno nalazi u barskoj luci.

Hrvatski ministar je odlučio da zahvali na gostoprimstvu tako što je još jednom „zabio“ prst u oko crnogorskim vlastodršcima:

“Mi smatramo školski brod hrvatskim, budući da je bio upisan u matičnu luku Split i da je ovdje bio poslat na remont 1991. godine, ali nikad više nije bio vraćen u luku Split. Radimo na rješavanju i ostalih otvorenih pitanja, školski brod „Jadran“ svakako je otvoreno pitanje, razgovarali smo i o nekim drugim otvorenim pitanjima. Vidimo da hrvatski dom u Donjoj Lastvi „Josip Marković“, u kojem djeluje Hrvatsko nacionalno vijeće i sve udruge hrvatskog naroda u Crnoj Gori je na putu rješavanja i to me veseli”, kazao je Grlić Radman.

Kako je saopštio i druga otvorena pitanja bila su i biće na stolu. Za dvije sedmice državni sekretari dvije države koordiniraće sva otvorena pitanja među kojima je, kako je kazao Grlić Radman, odšteta logorašima, vraćanje imena bazenu u Kotoru, kao i pitanja granice.

“Za nas pitanje razgraničenja na moru ostaje pitanje koje ćemo rješavati bilateralno sa Crnom Gorom, kao i sukcesija i vojne imovine prije svega”, kazao je Grlić Radman.

Naravno, Ervin vjerovatno nije znao kako da odreaguje, jer nema iskustva u ulozi ministra vanjskih poslova, ali zašto mu u pomoć nijesu pritekle kolege iz Bošnjačke stranke, kao ni nekadašnje kolege iz bivšeg režima – DPS, SD, SDP, itd? Ipak, više glava bolje i bistrije misli od jedne. Nije bilo pomoći prijatelja, jer i ti prijatelji bi ustupili, odnosno poklonili jedrenjak „Jadran“ Hrvatskoj, vjerovatno kao znak izvinjenja za dešavanja u Dubrovniku početkom 90-ih godina prošlog vijeka.

Međutim, koliko god da Crna Gora pokušava da izgradi dobrosusjedne odnose sa Hrvatskom, svako malo crnogorski vlastodršci dobiju „šamar“ u vidu izjava hrvatskih zvaničnika, koji se između ostalog Crnoj Gori nikad nijesu izvinili ni za jedan zločin koji su njihovi vojnici i građani sproveli nad crnogorskim i srpskim stanovništvom na svojoj teriotoriji.

Nevjerovatno je da Demokratska partija socijalista, Bošnjačka stranka, Socijaldemokratska partija, Socijaldemokrate i njima bliski poltički subjekti ne nađu za shodno da reaguju na javno prisvajanje crnogorske imovine, a predstavljaju se kao jedini branioci Crne Gore i državnih interesa.

Strah, lažni patriotizam ili nešto treće, možda sputava branioce nezavisnosti i suverenosti da stanu u odbranu Crne Gore i njene imovine, jer ipak najveća opasnost po njihovom mišljenju prijeti od Srbije, „srpskog sveta“ i Srpske pravoslavne crkve, a ne od onih koju su kroz istoriju mnogo puta dokazali koliko „vole“ Crnu Goru.

Udružene „patriotske“ snage, svoju moć i znanje u borbi za odrbanu Crne Gore, pokazuju samo protiv tzv. unutrašnjeg neprijatelja, i to kroz pisanje saopštenja, performanse i proteste. Ipak, prema njihovom mišljenju, čestitanje praznika Republici Srpskoj je ugrožavanje crnogorskih interesa i dobrosusjedskih odnosa, dok genocid u Jasenovcu, mučenje crnogorskih građana u logoru „Lora“, pretenzije na pokretnu i nepokretnu imovinu države Crne Gore, su vjerovatno dokazi ljubavi prema Crnoj Gori.