Dobili priliku da budu u Vladi, a sada hoće da kadriraju u Skupštini: DPS-ovi dojučerašnji saveznici se vraćaju na fabrička podešavanja?

„Daš im prst, hoće cijelu ruku“, ovako se može opisati političko djelovanje pojedinih političkih subjekata u Crnoj Gori.

Naime, pojavila se informacija da će stranke manje brojnih naroda tražiti od premijera Milojka Spajića da predsjednik Skupštine Andrija Mandić bude smijenjen sa te pozicije, a ako to ne bude učinjeno, napustiće Vladu.

Ovakva ucjena koja, dolazi od političkih snaga predvođenih prvenstveno Bošnjačkom strankom, se možda i očekivala, jer ipak su oni godinama bili dio bivšeg režima i dobro se slagali sa Demokratskom partijom socijalista. Tako, prema nezvaničnom informacijama portala CdM, pomenuti zahtjev koji će predstavnici stranaka manje brojnih naroda ovog mjeseca predočiti na sastanku sa premijerom Spajićem. Takođe, planiraju i sastanak sa predstavnicima zemalja Kvinte.

Razlog ovakvog zahtjeva je navodno to što je predsjednik Skupštine Andrija Mandić susjedima čestitao Dan Republike Srpske.

Zbog toga, pomenute stranke trenutno rade na zajedničkoj strategiji kojom će od premijera tražiti da se odredi o potezima predsjednika Skupštine, koji, tvrde, izazivaju podjele i narušavaju odnose sa susjedima.

Licemjerno je, da oni koji narušavaju odnose Crne Gore sa Srbijom, kroz čestitanje Dana nezavisnosti lažnoj državi Kosovo, sada za isto to optužuju Mandića.

Takođe, prema saznanjima CdM-a, jedan od zahtjeva manjina je da nakon smjene Mandića sa mjesta predsjednika Skupštine, to mjesto preuzme neko iz redova stanaka manje brojnih naroda, PES-a ili Demokrata.

Cilj destabilizacija Vlade, nova fotelja ili nešto treće

Iako je 44. Vlada mogla da bude formirana i bez podrške partija manje brojnih naroda, premijer Milojko Spajić im je pružio priliku da budu u izvršnoj vlasti. A to su podržali i predstavnici koalicije „Za budućnost Crne Gore“, iz koje dolazi i trenutni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić.

Međutim, nije mnogo vremena prošlo i sada predstavnici tih partija koje su bile politička potpora DPS-u u uništavanju crnogorske ekonomije i društva, nalaze način da ponovo pokažu zbog čega su i bili dio svake Vlade tokom vladavine DPS-a.

Umjesto da budu zahvalni što su dobili priliku da budu dio izvršne vlasti uprkos svojoj neslavnoj političkoj prošlosti, oni se izgleda vraćaju na stare staze. Da li je ovo opet u dosluhu i prema zadacima DPS-a, ne može se tvrditi, ali dolazi u trenutku kada DPS-a i Evropski savez svim snagama pokušavaju preko „studentskih i građanskih“ protesta da sruše vlast.

Ne treba se zaboraviti da Bošnjačka stranka u Bijelom Polju još uvijek vrši vlast sa Demokratskom partijom socijalista, a na državnom nivou sa koalciijom Za budućnost Crne Gore, Pokretom Evropa sad i Demokratama.

Definicija demokratije u knjigama Bošnjačke stranke i albanskih partija je takva da je demokratično samo ono što oni rade, u šta vjerovatno ubrajaju to i čestitanje Dana nezavisnosti lažnoj državi, dok drugi ne smiju da čestitaju Dan republike Republici Srpskoj.

Umjesto što traže smjenu Mandića i pozivaju se na dobrosusjedske odnose, pošteno bi bilo da, ukoliko su nezadovoljni, napuste vlast i ponovo pridruže se DPS-u, tj. opoziciji.

Crnoj Gori treba stabilna Vlada i parlamentarna većina čiji članovi neće ucjenjivati ostale konstituente iste. Vrijeme ucjena i ultimatuma bi trebalo da je prošlo, i sada svako može na demokratski način da bori za svoja prava, ideje i ciljeve.

Koga nema, bez njega se može, pa ako ne uspiju u naumu da smijene Mandića, možda bi partijama manje brojnih naroda bilo najbolje da napuste vlast.

Ostaje nam da sačekamo i vidimo da li su principijelni onoliko koliko potenciraju ili im je ipak dovoljno udobno u foteljama 44. Vlade.