Srpske političarke ne uživaju isti stepen zaštite kao crnogorske: Mediji, NVO sektor i ostali građanisti „nijemi“ na nasilje prema Bojani Pićan

Uprkos brojnim osudama koje su proistekle nakon fizičkog napada na odbornicu koalicije Za budućnost Budve, Bojanu Pićan, i dalje ostaje simptomatičan izostanak reakcija određenog broja političkih i društvenih subjekata koji su nas navikli na oglašavanje kada su istoj situaciji bile izložene žene iz okrilja DPS-a i njegovih satelita.

Nego, ako Baš ovaj , među sve učestalijim, skandalozni atak na jednu ženu u politici nije uspio izazvati adekvatnu dozu empatije, budno oko javnosti bi možda prihvatilo i kakvu takvu, pa i mršavu podršku za Pićan. Ali kako se u narodu kaže, koga nema, bez njega se može, ne bi bilo zgoreg da pomenemo bez koga se i ovog puta moglo.

Dobrano odzvanja u ušima tišina direktorice CGO-a , Daliborke Uljarević, izvršne direktorice NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Tee Gorjanc Prelević,  izvršne direktorice Centra za ženska prava, Maje Raičević, programske direktorice iz Centra za demokratsku tranziciju, Milice Kovačević, i ostale grantoprežne boranije koja udruženo „zagrakće“ kada se na mnogo blaži način ugroze ljudska prava političkih predstavnica koje gravitiraju ka aktuelnim opozicionim partijama.

Posebno je zabrinjavajuć muk Ženkog kluba Skupštine Crne Gore, koji je i formiran sa ciljem zaštite žena u društvu, a čija je to glavna i jedina obaveza i nadležnost. Tome slijedi sasvim logično pitanje – Koja je svrha postojanja ove ženske formacije? U njihovom opisu djelovanja ističu se zaista temeljni i neophodni ciljevi i principi: od afirmacije rodne ravnopravnosti na svim nivoima, podsticaja žena kroz politiku i društvo i unaprijeđenja njihovog položaja, do onih, suštinski najvažnijih – solidarnosti i humanosti, sa akcentom na međusobno pomaganje. Međutim, svjedoci smo da se u slučaju poslanice Pićan, desio apsurd, gdje se Ženski klub ogriješio o svoje postulate, a da ne govorimo da nisu ispoštovali ni elementarne, nepisane zakone čovječnosti.

Prećutali napad i na Jelenu Božović i Jasnu Dokić, složno osudili napade na Draginju i AV poslanicu

Uzgred, podsjetimo, ovo nije prvi incident ovakvog tipa. Svojevremeni napadi na bivšu poslanicu SDP-a Draginju Vuksanović , zatim poslanicu Aleksandru Vuković Kuč, propraćeni su prenaglašenom osudom pomenutih aktera, te podrškom svih društveno-političkih aktera, od medija, političkih partija, NVO organizacija, građanskih aktivista, političkih analitičara i ostalih struktura.

Iz ovoga se može zaključiti da je nasilje nad srpskim političarkama dozvoljeno i prihvatljivo, i da u crnogorskom društvu zakoni ne vladaju jednako za sve. Toj tezi u prilog ide i činjenica da Pićan nije jedina srpska političarka koja je bila izložena agresiji dok je obavljala posao koji su joj na izborima povjerili građani.

Podsjetimo, nedavno je u Skupštini Crne Gore fizičkom ataku od strane kolege iz DPS-a bila izložena i poslanica Jelena Božović. I u tom slučaju izostala je reakcija onih društveno-političkih činilaca koji svakodnevno brinu o pravima svih kategorija društva. Na tom spisku ugroženih očito nema mjesta za one političarke koje se nacionalno izjašnjavaju kao Srpkinje, što ozbiljno „baca sjenku“ na njihovu nepristrasnost i namjere.

To se može vidjeti i na budvanskom primjeru. Podsjetimo, prethodnih nekoliko mjeseci učestali su napadi na doskorašnju potpredsjednicu opštine Budva Jasnu Dokić. Iako napadi jesu bili verbalne prirode svakako je Dokićeva na radnom mjestu trpjela omalovažavanje što je nedopustivo u građanskom društvu baš kao i svi prethodni napadi. Je li tada reagovala Daliborka iz svoje kancelarije u Bemaxovom čudovištu iza hotela Podgorica? Naravno, ne.

Sve dok u Crnoj Gori ne budu važila ista prava za sve kategorije stanovništva, a za šta se deklarativno zalažu svi gorepomenuti zaštitari ljudskih prava i sloboda, ova zemlje neće napravati presudan korak ka društvu evropskih naroda.