Godina za nama bila je politički burna, čemu su doprinijeli i pokušaji Demokratske partije socijalista (DPS) da se pošto-poto vrati na vlast. Nije falilo ni izbornih procesa, koje je upravo ova partija iskoristila za ubjeđivanje crnogorskih građana da se predstavi kao jedina prava opcija koja može smiriti tenzije u društvu, ubrzati i privesti kraju EU integracije, te domaćinski voditi kako opštine, tako i državu.

Demagogija kojom se služe poslanici DPS-a, kao i ostali pojedinci koju su dio opozicije, više ne prolazi kod većine građana.

Jedna u repertoaru teza koje plasiraju Danijel Živković i njegove partijske kolege je da trenutna parlamentarna većina ustvari nije većina u Skupštini Crne Gore, što potkrepljuje dobrim rezultatima DPS-a na pojedinim lokalnim izborima. Na taj način poslanici DPS-a guraju ideju da su vanredni parlamentarni izbori jedino rješenje za navodnu institucionalnu krizu, koju ustvari oni uporno pokušavaju da prouzrokuju svojim performansima i bojkotom Skupštine Crne Gore.

Retrospektiva DPS-ovih rezultata na izborima u 2024.

Istina je da je Demokratska partija socijalista ostvarila zapažene rezultate na podgoričkim, budvanskim i kotorskim izborima. U Podgorici je lista DPS-a osvojila 30% glasova, odnosno 19 mandata, a u Budvi 21.96% podrške, odnosno sedam mandata. U Kotoru su osvojili 10 mandata, koliko i koalicija PES-Demokrate.

Izbori su održani i u Andrijevici, gdje je DPS bila najjača politička partija sa osvojenih 11 mandata, ipak u Beranama je DPS politički potučena, jer je osvojila pet mandata.

Tačno je da je Demokratska partija socijalista ostvarila zapažene rezultate na lokalnim izborima u navedenim opštinama, ali tačno je i da su izgubili Podgoricu, koja je ipak najreferentniji pokazatelj snage pozicije odnosno opozicije. Džabe je DPS-u bilo to što su pojedinačno bili najjači u Podgorici, jer ipak su konstituenti parlamentarne većine zbirno jači i u Podgorici, što su pokazali formiranjem vlasti prethodne sedmice.

Kako izgleda odnos snaga u Skupštini Crne Gore

Nakon parlamentarnih izbora 11. juna 2023. u Skupštinu Crne Gore su ušli:

Bošnjačka stranka sa šest mandata;

HGI sa jednim mandatom;

SNP – DEMOS sa dva mandata;

Albanska alijansa sa jednim mandatom;

Koalicija DPS, SD, DUA, LP sa 21 mandatom;

Pokret Evropa sad sa 24 mandata;

Demokrate i GP URA sa 11 mandata;

Za Budućnost Crne Gore (NSD, DNP i Radnička partija) sa 13 mandata;

Albanski forum sa dva mandata.

Formiranje 44. Vlade je bilo teško, ali je dalo odgovore na pitanja ko je opozicija, a ko pozicija.

GP URA je odlučila da se odmetne od 30-avgustovske većine, a Bošnjačka stranka je pobjegla iz DPS-ovog zagrljaja. Tako da trenutno URA, DPS, SD, DUA, LP, Albanska alijansa i HGI predstavljaju opoziciju.

Parlamentarna većina čini 51 poslanika, dok opozicija broji 27 poslanika, a imamo i Klub nezavisnih posalnika, koji broji tri člana: Radniku Ćinćur, Jevrosimu Pejović i Vladimira Dobričanina. Računica je jasna, parlamentarna većina je više nego duplo jača od opozicije. DPS-ova snaga na lokalnim izborima ne može opovrgnuti činjenicu da na državnom nivou nemaju dovoljan broj mandata, odnosno glasova koji bi opravdali njihovo stalno prizivanje vanrednih parlamentarnih izbora.

I na kraju, s obzirom na to da se DPS stalno poziva na demokratske principe, trebalo bi da shvate da je 51 veće do 27, te da manjina ne može da vodi državu. Crnoj Gori i njenim građanima je dosta političkih eksperimenata i nestabilnosti, te bi najbolje za crnogorsku demokratiju bilo da se neki politički subjekti naviknu da perfromansima i dizanjem tenzija ne mogu da izdejstvuju promjenu narodne volje niti izigravanje Ustava i zakona države Crne Gore.

Tagovi