Jecaji ljudi, kiša koja neumorno pada, kao da i nebo plače na Cetinju. Danas je najpotresniji i najtužniji dan u cijeloj Crnoj Gori – sahrana dječaka i njihovog strica, žrtava brutalnog masakra 1. januara Nove godine.
Rijeke ljudi se slivaju ka kapeli na Novom groblju na Cetinju, gdje će danas biti sahranjene žrtve masakra.
U kapeli se nalaze tri sanduka, braće Jovana i Vukana i njihovog strica Mirka, a u njoj odzvanjaju jecaji.
„Srećo moja, srećo moja, šta ste vi krivi kome“, govorila je jedna žena na izmaku snage.
Ne postoji osoba koja nije zaplakala, dok su se u kapeli čule potresne riječi: „Zagrli ih Mirko, utopli ih Mirko“.
A onda je cio razred dječaka počeo da prilazi kapeli. Mališani, neutješni i ujedinjeni u bolu, u ruci su nosili po jednu bijelu ružu.
Ušli smo da izjavimo saučešće porodici čiji je gubitak ogroman, oni su nas zamolili da ih pustimo u njihovom bolu.
Ljudi mirno i strpljivo stoje u dugom redu, po jakoj kiši, kako bi barem na trenutak ožalošćenima pružili ruku podrške i šapat saučešća.
Da podsjetimo, u masakru na Cetinju Aco Marinković je ubio 12 ljudi na pet lokacija, a onda pucao sebi u glavu i preminuo na putu do bolnice.
Među žrtvama su prijatelji, kumovi i članovi njegove porodice.
(Telegraf.rs)
