Ozbiljno pravništvo mora u svojim naučnim metodama i tehnikama koristiti i “hirurški nož, hladan i oštar, da bi se prodrlo dublje u “tkivo” i tamo možda otkrio “kancer”. Jer samo to otkriće pruža kakvu-takvu šansu izlječenju. Moje je pravno ukazivnje bilo jasno naučno – metodološki utemeljeno, kazao je advokat Vladan S. Bojić, reagujući na tekst u režimskom glasilu CdM.
Sa advokatom Bojićem, razgovor je vodio Vladimir Božović.
Kakav je Vaš odgovor na napade režimskih medija, tj. portala CDM zbog dijela Vašeg nastupa na javnom servisu u emisiji “Argument”?
To pokazuje ozbiljan deficit ozbiljnog neobrazovanja. Naime, na ukaz suprotne strane dr Novaka Adžića: “Dura lex, sed lex”, zasnovao sam odgovor na strogo naučnoj i akademskoj ravni.
Možete li nam to objasniti i široj javnosti učiniti bližim?
Naravno. U knjizi “Metodologija naučno- istraživačkog rada”, prof. dr I. Zindovića i prof. dr M. Zakića, izd. Poslovni biro Veograd 2010. na strani 142 u drugom pasusu kao odgovor na opasku “strog je zakon ali je zakon (dura lex sed lex) pored ostalog piše: “Nacistički funkcioneri su, izvedeni pred sud po završetku rata, gotovo jednoglasno pravdali svoje zločine – “poštovanjem i pridržavanjem zakona”. Slijepu pokornost propisima: Befehl ist Befehl, Gesetz ist Gesitz” – oni su tražili u istorijskim korijenima, dosežući čak do Rima i njegovog “dura lex, sed lex”. Niz je takvih komparacija, a danas je u pravu postala sintagma “ako želiš nešto da ostvariš, to treba uraditi po američkom modelu – “umotaj u zakone” i sve je besprekorno “zakonito” i sve je u redu.
Zašto je po Vama došlo do ovakve neobično burne reakcije režimskog medija?
Stvar je jednostavna. Ozbiljno pravništvo mora u svojim naučnim metodama i tehnikama koristiti i “hirurški nož, hladan i oštar, da bi se prodrlo dublje u “tkivo” i tamo možda otkrio “kancer”. Je samo to otkriće pruža kakvu-takvu šansu izlječenju. Moje je pravno ukazivnje bilo jasno naučno -metodološki utemeljeno.
Dodatno i to u metaforičkom otkriću “kancera” u navedenom zakonu o tzv. slobodama vjeroispovesti. Mene ne smije sa stanovišta pravne profesije da interesuje i impresionira da li će se to naučno saznanje “vlastima dopasti” ili ne, jer onda ne bih bio pravnik.
Šta bi mogli još poručiti povodom ove očito nepodobne i nedorasle stigmatizacije?
Pa nešto što decenijama govorim klijentima, u duhu Šilerove poruke: “Pričuvajte se da vam se korist države ne učini kao pravda”. Jer, to često u krajnjem ne bude korist države, već sumnjivih elita na vlasti, i naravno nema dodirne tačke s nikakvom pravdom.
