piše: Vladimir Đukanović, član Predsjedništva Srpske napredne stranke i poslanik u Skupštini Srbije

Niko se pandemiji korona virusa nije obradovao kao crnogorska vlast. Milo i Duško brojali su poslednje časove u foteljama, s obzirom na gnjev naroda koji je danima izlazio na Litije izražavajući revolt protiv anticivilizacijskog zakona o slobodi vjeroispovijesti, a onda im je u spasonosnom smislu po njih došla epidemija kovida 19.

Tako dođosmo do jedne paradoksalne situacije da kada se čitavo čovječanstvo hvata za glavu šta ga je snašlo, Milo i Duško u svoj kalendar zla kao crveno slovo mogu da upišu dan kada je stigla korona u Crnu Goru. Najprije zato što im je pružila priliku da se konsoliduju, a potom i kako da osmisle nove pakosti prema Srbiji koja im je valjda kriva zato što postoji.

Najnovija pakost osmišljena je u kuhinji Duška Markovića, starog udbaša i sadašnjeg predsjednika vlade Montenegra, koji je preko svog biltena „Vijesti“ pustio sramnu informaciju kako je Srbija navodno konfiskovala tri respiratora Crnoj Gori. Sve to je poslužilo da ostali montenegrinski mediji povedu zastrašujuću hajku protiv Srbije, kako bi tamošnji režim po ko zna koji put javnosti pokazao kako svo zlo ovog svijeta prema privatnoj državi Mila Đukanovića dolazi iz Srbije. Nasuprot zloj Srbiji koja plijeni respiratore unesrećenoj Crnoj Gori, na drugoj strani zvanična Hrvatska ima empatiju prema građanima Crne Gore i ona dozvoljava da respiratori stignu na odredište. Tako je bar juče vođena orkestrirana zločinačka kampanja osmišljena od strane crnogorskog režima.

Ima li boljeg dokaza da zdravlje ljudi u Crnoj Gori uopšte ne zanima tamošnje vlasti. Oni ovu pošast koja nas je sve snašla koriste za obračun sa Srbijom, a posebno sa svima onima koji se osjećaju kao Srbi u Crnoj Gori, jer po logici koju režim plasira svako ko se osjeća Srbinom i voli Srbiju je izdajnik, s obzirom da oni kreiraju sliku kako Srbija želi zlo narodu Crne Gore, jer ne da respiratore.

To što bi bez Srbije gotovo sve crnogorske prodavnice bile prazne i što bi rafovi hvatali paučinu, jer niti NATO, niti Evropska unija, nisu se pretrgli da makar malo pomognu vjernim slugama, o tome Milo i Duško ne žele ništa da kažu. Istini za volju, gotovo sva roba u crnogorskim prodavnicama je iz Srbije. Od ulja, brašna, šećera, mlečnih i konditorskih proizvoda, hemije… Toliko o „zloj Srbiji“ koja zapljenjuje respiratore.

Na kraju, ono što je vrhunski jadno je gađanje u emocije ljudi. Dobro znaju Gebelsi u crnogorskoj vlasti da se narod za svoje zdravlje najviše plaši. Kada svuda objavite laž kako „zla Srbija“ sprječava da dođu toliko neophodni respiratori koji bi nekom život značili, onda takva informacija po prirodi stvari izaziva revolt kod običnog naroda. Svjesni da kada prođe pošast oko epidemije da ih Litije ponovo čekaju, kao i odlučna borba naroda protiv zla koje više od trideset godina jaše građane Crne Gore, pribjegli su najprimitivnijem metodu obračuna sa političkim neistomišljenicima i prema susjednoj državi koja ih uprokos najbednijim napadima hljebom hrani.

Ipak, onaj ko bolest koristi sebi za korist pokazuje zapravo koliko je slab. Režim u Crnoj Gori, koliko god da slavi koronu, ipak mora da zna da mu je došao kraj.

Crna Gora i Srbija, to je jedna familija!

Tagovi