Iako su nekada veoma dobri odnosi poznatog ruskog oligarha Olega Deripaske i višedecenijskog crnogorskog diktatora Mila Đukanovića duži niz godina bili narušeni, najpre zbog međusobnih optužbi za dovođenje do prosjačkog štapa svojevremeno najvećeg crnogorskog privrednog subjekta i izvoznika, Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), koji je 2005. godine privatizovala Deripaskina Centralnoevropska aluminijumska kompanija (CEAC), da bi 2013. godine u KAP bio proglašen stečaj, ali i zbog navodnog Deripaskinog finansiranja dijela crnogorske opozicije uoči parlamentarnih izbora 2016. godine, obilježenih iskonstruisanom aferom “državni udar”, saznanja dobro obaveštenih krugova bliskih vrhu crnogorskog režima ukazuju da je u novijem periodu došlo do izvjesnog poboljšanja u odnosima pomenutog dvojca.
Naime, kako piše portal “Nacionalist” Deripaska i Đukanović su, uprkos ranijim razmiricama, ponovo pronašli zajednički lukrativni interes, koji bi izvjesno mogao da rezultira novim ekonomskim pustošenjem Crne Gore.
“Da pojasnimo: pošto je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov prethodnih dana Đukanovića okarakterisao kao izdajnika dugogodišnjih (pa i vjekovnih) dobrih rusko-crnogorskih odnosa, pomenuti izvori su nam prenijeli da je u pozadini ponovnog otkrivanja “ljubavi” Deripaske i Đukanovića obećanje ruskog oligarha da će svoje kontakte u Kremlju iskoristiti za poboljšanje duboko narušenih odnosa Crne Gore i Ruske Federacije.
Ipak, to nije sve, pošto je Deripaska Đukanoviću obećao da će za njegove interese lobirati i kod svojih zapadnih partnera, imajući u vidu da Đukanoviću i njegovom kriminogenom režimu u poslednje vrijeme ni na Zapadu ne cvjetaju ruže. Inače, Đukanović očekuje da bi to moglo da mu donese opipljivu korist u kontekstu parlamentarnih izbora, koji bi u Crnoj Gori trebalo da budu održani do kraja godine. Zauzvrat, Deripaski bi bili omogućeni novi unosni investicioni poduhvati u Crnoj Gori, piše Nacionalist.
Međutim, Đukanovićeva kalkulacija da bi ga Deripaska mogao približiti zvaničnoj Moskvi je u osnovi problematična.
“Iako je Deripaska najveći dio kapitala stekao u Rusiji, da bi ga kasnije, posredstvom svojih holding kompanija i njihovih podružnica širio i uvećavao u inostranstvu (prema podacima prestižnog “Forbsa”, zaključno sa februarom ove godine njegovo ukupno bogatstvo je iznosilo oko 4,5 milijarde dolara), ovaj oligarh u svom ekonomskom nastupu promoviše ideologiju libertarijanizma (poznatog i kao anarho-kapitalizam), koja podrazumijeva odsustvo bilo kakvih državnih regulativa i ograničenja i “lešinarski” pristup ekonomiji.
Usled toga, njegovi odnosi sa ruskim državnim vrhom, na čelu sa predsjednikom Vladimirom Putinom, koji zastupa potpuno suprotnu ekonomsku strategiju, u najboljem slučaju mogu se ocijeniti kao hladni i zategnuti.
Takođe, na način na koji ruske vlasti posmatraju Deripasku i njegove aktivnosti utiče i to što se ovaj oligarh isprofilisao kao više nego poželjan sagovornik zapadnih ekonomskih (a naravno i političkih) struktura unutar Rusije.
Sasvim je izvesno da obnovljeno interesovanje Deripaske za investiranje u Crnu Goru, a imajući u vidu istorijat njegovog ekonomskog prisustva u ovoj državi, crnogorskoj privredi i građanima neće donijeti ništa dobro. Usled toga, za očekivati je da će Đukanovićev “gambit” i pokušaj da Deripasku iskoristi za popravljanje svoje pozicije kako na Istoku tako i na Zapadu rezultirati prvenstveno daljim uništavanjem ionako devastirane crnogorske privrede, piše Nacionalist.
(izvor: Nacionalist.rs)
