piše: Dražen Živković, urednik portala Borba
Na pragu smo izbora. Ne bilo kakvih izbora. I ne izbora na kojima se glasa ova ili ona lista. Ovaj ili onaj kandidat. Nema personalizovanja, vrijeme je za grupisanje. Ovaj put, nemamo pravo na grešku, nemamo pravo na kiks. Ne biramo sjutra ni ove ni one. Nemamo pravo da prebiramo opoziciona krva zrnca bilo kome. Malo nas je da se opet dijelimo i kopamo u opozicione rovove. Nije vrijeme da vadimo bilo čiji DNK, nije vrijeme za nevjericu, svađu i defetizam.
Dovoljno je vidjeti ko nam je protivnik. Tada sve ostalo postaje nebitno i nevažno. Ukrali su nam za ove tri decenije sve. I državu. I preduzeća. Roditelje ostavili na ulici. Ukrali su nam i sne da ovdje može da se pošteno živi. Od rada. Privatizovali su sve što se za nebo ne može vezati. Oskrnavili su nam istoriju, moral su bacili pod noge. Obrukali pretke i heroje. Jezik su nam preimenovali. Metohiju su priznali krvnicima. A mi smo sve to gledali i ćutali.
Zato, danas imamo najmanje prava da češljamo po opozicionim listama, da se ljutimo i da se svađamo. Da negodujemo i ispravljamo krive Drine. Valjda smo naučili lekcije, a bilo ih je mnogo za ove tri decenije. Sami smo lak plijen, kad nas je više postajemo nepobjedivi. Nazad niti možemo, sve i da hoćemo, niti smijemo. Crvena linija je odavno povučena. Trenutno smo u međuprostoru. Između prošlosti i budućnosti. Zaglavljeni, ali sa pravom sopstvenog izbora. Sa olovkom u ruci. Olovkom, koja može da nam donese budućnost. Ili da nas zauvijek ostavi izgubljene u vremenu i prostoru.
I upamtimo svi. Na ovim izborima ne glasamo. Na ovim izborima, olovkom, hladne glave, branimo grobove predaka. Branimo pravo na dostojanstvo. Na život dostojan čovjeka. Branimo Crkvu i svetinje. Branimo Crnu Goru. Porodicu i budućnost. Ne glasamo ni ovog ni onog. Nego glasamo protiv onog i onih koji su nas podijelili, unazadili, opljačkali…
Svi mi toga dana branimo Crnu Goru. Jer Crna Gora smo mi. Svi njeni građani. Branimo Crnu Goru od nasrtaja onih koji nijesu ostavili ni kamen na kamenu u ovoj državu. Branimo Crnu Goru od onih koji su sve naše resurse prodali strancima. Branimo Crnu Goru od tajkuna.
I ne treba da vidimo na listi ni Aleksu, ni Peđu, ni Branka, ni Lekića ni Dritana… Nijesu oni naša sfera interesovanja. Mi treba da kaznimo sve one koji su nas doveli na ivicu bijede, opljačkane, unižene i obespravljene. Naš fokus treba da budu svi onu koji su nas doveli da budemo robovi u sopstvenoj državi. Zato, ni Aleksa, ni Peđa, ni Branko, ni Lekić ni Dritan, nijesu vredniji od bilo koga od nas. Njihov glas vrijedi koliko i glas svakoga od nas. Svako od njih vrijedi koliko svako od nas. Ni milimetar manje, ni milimetar više. A na nama je hoćemo li glasove da udružimo ili ćemo da ih poklonimo onima koji su nas doveli u ovu situaciju.
Zato, izbor je nikad lakši, a izazov nikad veći. Kad ostanete sami, sa glasačkim listićem u rukama, zaokružite ono što bi preci zaokružili kad bi mogli. Ne obrukajte njih i nećete pogriješiti, a sve ostalo je nevažno. I zapamtite. 30. avgusta ne glasate Aleksu, Peđu, Branka, Lekića, Dritana… Toga dana, svako od nas brani Crkvu i svetinje. I grobove predaka koji su živote dali za našu Crnu Goru!
P.S.
“Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kakva je sila koja me prati nego po tome koliku svetinju branim”.
