Najbliži saradnik Mila Đukanovića i nekadašnji ideolog DPS-a Svetozar Marović optužio je prvog čovjeka Crne Gore da je “suviše samo njegovih prijatelja postalo uspješno u poslu”.
“Oni i danas imaju mnoge privilegije. Sve to narod zna ili o tome priča. Želeći da to otkrije neki pojedinac iz Milove blizine. Znam da mnogi i od mene očekuju ko zna šta da otkrijem ili napadnem. Međutim najveći dio toga što znam otići će sa mnom, ne zbog toga što želim da sačuvam drugog ili odbranim sebe već da zaštitim neki nivo govora, odnošenja prema ljudima i moralu. Ali toliko toga se vidi golim okom. Moć kao i masa ima tendenciju da se širi često i bez mjere. I nikad ne bude dosta iako se već ima i previše. Brat, sin, sestra, kum, jedan – drugi tako… Crna Gora sve zna i o svemu radije ćuti, rekao je on u deugom nastavku intervjua za Politiku.
Mitropolit je, dodaje, veliki čovjek za njega i njegovu porodicu.
“Bio je sa nama kada nam je bilo najteže. Prvi i jedini me posjetio drugi dan pritvora. Donio mi knjige “Pogled kroz rešetke”, Nikolaja Velimirovića, koju sam čitao svaki dan mojih 350 dana samice. Uvijek smo pričali otvoreno sa povjerenjem. Bio je od pomoći Crnoj Gori. On je Crnogorac iz Morače kako voli da kaže za sebe. Ne može biti neko protiv Crne Gore a da sjedi na stolici Svetog Petra Cetinjskog. On brani crkvu a tako i Crnu Goru. Nije bilo i ne može biti Crne Gore bez kanonske crkve bez mitropolije crnogorsko-primorske i ostalih eparhija, kao što nema ni crkve ni Crne Gore bez vjerujućeg naroda, kaže on.
Ovaj zakon je, tvrdi on, najgori zakon koji se mogao donijeti na štetu većinske pravoslavne crkve.
“Kažem figurativno najgore, jer sve može biti lošije i gore. Da li treba tražiti dokaz da postoji crkva koja je već 800 godina u Crnoj Gori, da je ona bila i prije same države i bila njen stvaralac i luča. Ne treba. Dovoljno je bilo konstatovati ono što svi znaju i svi vide. Htjela se pokazati supermacija svetovne vlasti i njena sveobuhvatnost da uređuje i pitanja crkvene imovine. Ali u suštini ovdje se radi ne toliko o svemu tome koliko da promjenom prošlosti projektuje budućnost novog više latiničnog identiteta Crne Gore. I zato je narod sa ikonama i svijećama izašao da odbrani sebe, svoje sjećanje, svoju vjeru, samog sebe… To je božiji narod. To je poruka mira i dostojanstva. To je pomirena budućnost Crne Gore, poručio je on.
