piše: Aleksandar Sekulić, funkcioner DNP-a i DF-a
Da bi neko bio “tas na vagi” taj mora imati i drugu opciju u jednačini. Kada bi bilo ko od tri komponente nove vlasti izabrao da predje u satelite, on ne bi bio tas, već taster. I narod bi mu, nakon svih, Pajovića, Draga Djurovića, Bogojevića, Džakovića… epohalno i brutalno sudio. Takva izdaja bi sublimirala sve prethodne i njen epilog bi imao nesagledive posledice po sve nas, a i region.
U ovom vremenu kada moramo da budemo efikasni, složni i drugačiji, kada moramo da zaustavimo spiralu moralnog sloma društva i države, svako ucjenjivanje i medjusobno mjerenje podobnosti je sramota za koju nismo dobili povjerenje i manadat od naroda. Niko od nas.
Mjera našeg iskoraka u odnosu na kancer koji smo sklonili sa vlasti mora prvo biti otvorenost, inkluzivnost i povjerenje, pa tek zatim sve ostalo.
Bez žigosanja, ideološkog, na ličnom planu, bilo kakvog. Zakonodavna i izvršna vlast mora oslikavati našu različitost i uvažavati ljudske kapacitete. Jedno bez drugog nema smisla.
Ko god želi da kroz narativ o “tasu” pokuša da, šovinistički i podmuklo, uvede i kategoriju mjerenja “ljubavi prema državi” kao uslov raspodjele obaveza i odgovornosti vodjenja ovog istorijskog procesa, taj je isti, moguće i gori od zla kojem smo došli glave.
Ovo nije vrijeme za male ljude i lutanja. Ovo je momenat u kojem niko nema pravo na dalje greške. Ne u moje ime.
