piše: Nebojša Medojević
U svoje lično ime i u ime PzP-a želim da čestitam 27. septembar Dan ustanka slobodnih ljudi Crne Gore protiv okupatora. Na današnji dan 2015. godine počeli su najveličanstveniji protesti u istoriji Crne Gore, formiralo se šatorsko naselje i osvojila slobodna teritorija ispred Skupštine Crne Gore.
Sa vjerom u SLOBODU i ubijedjeni u POBJEDU, lideri, funkcioneri, članovi i simpatizeri DF-a su krenuli u, do tada, nevidjene proteste u Evropi.
Tražili smo samo fer i slobodne izbore i da se vlast formira u skladu sa voljom naroda. Nijesmo imali podršku nijedne opozicione partije, NVO, medjunarodne zajednice. Samo rijetki slobodni intelektualci su nas podržali.
Uspostavili smo slobodnu teritoriju i organizovali život na ulici. Sve je bilo nestvarno. Lijepo, čisto, ponosno, prkosno. Stajali smo jedan do drugoga i prkosili pripadnicima SAJ-a, oklopnim transporterima sa cijevima mitraljeza uperenih prema nama.
Igrao se fudbal, odbojka, šah. Čitale su se knjige, pjevalo do zore. Osjećao se dan SLOBODE.
Zapamtio sam svako lice i svakog čovjeka koji je spavao pod šatorima i bio sa nama.
To su mali, ali veliki ljudi. Diskretni heroji koji su bili tu zbog svojih ideja, ideala. Zbog svoje djece. Bilo je i ljudina starijih od 80 godina.
Sloboda je osvojena. Sad gledamo mnoga nepoznata lica kako se busaju u prsa i govore da su od početka bili protiv režima. Ali ja ih se ne sjećam. Nijesu bilo pod šatorima sa nama. Oni sto su bili pod šatorima ćute i gledaju sa strane, kako se odjednom pojavljuje more nekih “prvoboraca od 45” i traže vlast.
To je sudbina svih revolucija i birača za slobodu. Mi smo se borili za SLOBODU ne očekujući nikakvu nagradu. Osim SLOBODE. I evo SLOBODA je stigla. I mi smo srećni.
Ovi “ispijači dojča” koji su nas sa prezirom gledali kako 21 noć spavamo pod šatorima i kritikovali nas što blokiramo saobraćaj ili jedemo pasulj i praseće pečenje, sada su prvi u redu za neki komad vlasti.
Ali oni ne znaju kakav je osjećaj boriti se za SLOBODU i dočekati je.
Uvijek se treba sjetiti naše braće i saboraca koji je nije dočekali. Koča, Janko. Ranko pjesnik, Ero, komandant Vanja i mnogi drugi. Slava im i hvala.
