Piše: Luka Radonjić
Dinamika postizbornog raspleta u Crnoj Gori ukazala je na postojanje nekoliko najvažnijih karakteristika aktuelne situacije. Prva je suočavanje sa ideološkim i nacionalnim podjelama i predrasudama koje su rezultat dugogodišnjeg političkog inženjeringa poraženog DPS-a. Druga je politička „složenost pobjede“ zbog programskih razlika pobjedničkih koalicija. I treća, činjenica da je za nepunih mjesec dana izabran predsjednik parlamenta Crne Gore iz redova nove većine, govori da uprkos prisutnosti prve dvije karakteristike, postoje riješenost i kapacitet da se očekivane promjene sprovedu.
Pritisak na URA
U finiš izborne kampanje DPS je ušao s veoma agresivnom retorikom, svjestan da većinu ne može osvojiti, ali riješen da produbi podjele u cilju otežavanja postizbornog procesa. Izjava predsjednika države Mila Đukanovića da priznaje poraz, ali „da će braniti Crnu Goru i iz šume ako bude potrebno“ (koja je i kontradiktorna jer nosioci suvereniteta su građani a oni su na izborima kazali svoje) može se tretirati kao prvorazredni politički skandal. No ova izjava predstavlja kulminaciju planiranog pritiska koju strukture lojalne Đukanoviću vrše na subjekte nove većine, osobito URA.
Zato se može kazati da je sporazum koji su potpisali nosioci pobjedničkih lista strateški olakšao poziciju URA, jer ne samo što ne dovodi u pitanje njihova programska načela već ih afirmiše. U tekstu je kao posebna stavka navedeno da se u mandatu ove vlade neće otvarati pitanje Kosova (što je bilo suvišno, jer ovo pitanje nije bilo tema izbora), ali zato nijednom riječju nije konkretno navedeno da će se povući ili izmijeniti zakon protiv Crkve (što je bila glavna tema izbora). Takođe, predsjednici partija članica koalicije „Za budućnost Crne Gore“ kazali su da ih nosilac liste prof. Krivokapić nije konsultovao o tekstu Sporazuma, ali je u skladu sa senzibilitetom prema trenutku od strane svih – podržan, pa je jasno ko je načinio prve ustupke.
Izjava prof. Krivokapića o „Milu i Vučiću“ naišla je na negodovanje dijela javnosti – onih koji u Crnoj Gori imaju afirmativne stavove o politici predsjednika Vučića, ali i zbunjenost kod drugih jer je ostalo nejasno zbog čega se iznose stavovi na račun vlasti u Srbiji? Ako se uspostavio princip da se ne iznose stavovi koji dijele javnost (npr. Kosovo), onda je principijelno da to važi i za druge teme. Jedan dio javnosti razlog vidi u snažnom medijskom pritisku, koji proizvode mediji lojalni DPS-u, tvrdeći da su na izborima pobijedili SPC i Srbija, kao i tzv. „građanistički mediji“, u prvom redu „Vijesti“ koje posjeduju najčitaniji internet-portal i najgledaniju televiziju.
Narativ o podjeli unutar SPC
„Vijesti“ godinama, a intenzivno od početka litija, insistiraju na plasmanu narativa o podjeli unutar SPC. Ovaj medij, koji je imao važnu medijsku i političku ulogu u referendumskom odvajanju Crne Gore i Srbije, teži da na domaćem planu umanji uticaj srpskog faktora koji je u Crnoj Gori „svoj na svome“, a na regionalnom planu da trajno „odvoji“ Srbe u Crnoj Gori i Srbiju.
Otuda se svakodnevnim plasmanom tvrdnji o „DF-u kao faktoru koji sve kvari po instrukcijama Srbije“ strateški otežava pozicija DF-a, čiji poslanici insistiraju na poštovanju volje iskazane na izborima, a za dežurnog krivca ponovo se traži Srbija. Ovo je posledica i činjenice da srpska javnost u Crnoj Gori nema ni izbliza medijsku infrastrukturu kakvu posjeduju „Vijesti“. Fenomen je zanimljiv i s još jednog aspekta: politički favorit medijskog koncerna „Vijesti“ je URA.
Predsjednik URA je prvobitno kazao ono što je javnost željela da čuje. Kasnije izjave ove partije „da na čelnim pozicijama ne mogu biti ljudi koji izazivaju negativne emocije kod dijela javnosti“, zatim „da ne mogu resore voditi neozbiljni ljudi“, i na koncu izjava „da je logično da URA kadrira bezbjednosnim sektorom“ unijele su značajnu konfuziju i moguće je – rezultat su lobiranja „Vijesti“. A nema ničeg ni logičnog, ni principijelnog ni demokratskog u tome da lista sa četiri osvojena mandata nameće sopstvene utiske kao kriterijume.
Argument koji se saopštava u prilog „stalnom popuštanju Ujedinjenoj reformskoj akciji“ sadrži jedan vrednosni disbalans, jer se u dijelu javnosti podrška liste „Crno na bijelo“ – cijeni, dok se podrška ostalih sa Demokratskim frontom na čelu – podrazumijeva. A to nije održivo.
Sve tri liste bile su oštre u kritici DPS-a. Lista „Za budućnost Crne Gore“ oštricu kritike usmjeravala je na represiju DPS-a i odnos prema Crkvi i srpskom narodu, „Mir je naša nacija“ retoriku je zasnivala na kritici izazivanja podjela, a lista „Crno na bijelo“ oštro je kritikovala korupciju i devastaciju ekoloških resursa zemlje. Sve skupa – bile su podjednako odlučne u optužbama o autokratiji i organizovanom kriminalu.
Dakle, svaki mandat osvojen je na priči o promjenama. Naravno, sva ova dešavanja i polemike nisu dramatične i predstavljaju prvu dinamiku novog političkog života, a u okviru toga je i pitanje da li će Srbi „trgovati“ pričom da su „Crnoj Gori donijeli demokratiju“, po uzoru na manjinske nacionalne zajednice koje su godinama tvrdile „da su svojim glasovima donijele državnu nezavisnost“. Odgovor je da nećemo. Mi smo glasali za civilizacijski okvir kojem pripadamo i osvojili demokratiju za zemlju koja je naša i u kojoj smo autohtoni, ali ne možemo dozvoliti da se umanjuje naša uloga, za koju sve strane znaju i priznaju da je bila istorijska.
Izvor: Pečat
