piše: Dejan Đurović, poslanik DF-a
Crna Gora je raskrstila sa dugom i teškom diktaturom Demokratske partije socijalista za navijek. Time je, konačno, raskrstila i sa višedecenijskom komunističkom vladavinom. Stoga je istorijski značaj proteklih izbora jedan veliki civilizacijski napredak, doduše sa zakašnjenjem od trideset godina u odnosu na zemlje istočne Evrope.
Međutim, ako je u Crnoj Gori najzad pao komunizam, ostalo je njegovo naslijeđe. Pobjednici na izborima ne učestvuju u novoj Vladi koja se sastavlja poslije tih izbora, ali i su pristali da u Skupštini daju podršku Vladi sastavljenoj od uglavnom nestranačkih ličnosti.
Stoga još veća obaveza nove izvršne vlasti da ispravi ili započne ispravljanje svih nepravdi bivše vlasti.
Lista nepravdi je velika i naravno da će taj proces biti dugotrajan i mukotrpan, pa treba odrediti prioritete. Ekonomija i standard građana je naravno prioritet svih prioriteta, ali postoje i one simboličke istorijske nepravde kojima je bivši režim unižavao Crnu Goru kao staru državu, a koje treba ispraviti.
Jedna od tih nepravdi je i rušenje zavjetne kapelice na Lovćenu. Crna Gora se mora obnoviti i duhovno i materijalno, a nema i ne može biti duhovne obnove, bez obnove Njegoševe kapelice na Lovćenu. Naravno da se ovo ne može desiti preko noći, ali treba reći da je početak tog procesa, nešto što tradicionalna Crna Gora očekuje od nove Vlade Crne Gore. A treba li podsjećati i da je to zavjet koji nam je ostavio blaženopočivši mitropolit Amfilohije?
Danas kad je ostvarena pobjeda Njegoševe Crne Gore, ne može i ne smije biti izgovora da se Njegoš i njegov značaj u pravom smislu riječi, ponovo ne vrate na Lovćen. U tom smislu,raduje stav nove resorne ministarke Vesne Bratić koja je nedvosmisleno iskazala pozitivan stav prema ovom pitanju.
Naravno, treba biti svjestan da će poraženi ostaci bivše vlasti dati određeni otpor rješavanju ovog pitanja. Međutim, to može biti samo refleksija ostrašćenosti i netolerancije, čemu smo svjedočili i u toku nedavno završene rasprave o izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Pa se čulo pozivanje na ponovno formiranje družine sa sredine 90-ih , koja je sebi dala ime “ Lovćenske straže“ itd..
Svakako o načinu i modalitetu da se ovo pitanje riješi kroz otpočinjanje jednog otvorenog dijaloga, svoj sud bi dali struka i nauka. Posebno je bitno naglasiti da rješenje ne treba da bude traženo u rušenju postojećeg Mauzoleja,već da treba učiniti da kapelica nađe svoje mjesto u okviru već postojećeg kompleksa na Lovćenu.
Jasno je da drzava mora povesti kampanju o tome da ovo pitanje nije nikakav revanšizam,već ispravljanje stare nepravde prema Crnoj Gori i Njegošu. Da se na Lovćen ne bi vratila nikakva „kapela Karađorđevića „, već da su Karađorđevići u jednom trenutku obnovili kapelicu koju je srušio austrougarski okupator. A da to što je prilikom obnove u jednom dijelu odstupljeno od prvobitnog izgleda, nije neubičajeno i ne predstavlja nikakav dokaz o „kapeli Karađorđevića „…
Uostalom, u tu obnovljenu kapelicu unešen je Njegoš , a ne Karađorđe ili kralj Aleksandar posle smrti. Svjedoci smo u Crnoj Gori mnogih obnova sakralnih objekata kroz vjekove u koima je odstupano od originalnog rješenja (Ostrog, Morača, Cetinjski manastir…), tako da je ta teza zlonamjerna i propagandistička. Čak je interesantno da mauzolej na Lovćenu niko ne zove „komunistički“ ili „Brozov“, ali se obnovljenoj kapelici pokušava priliepiti naziv „kapelica Karađorđevića“.
Jasno je i to, na kraju, da komunisti nisu kapelicu srušili zbog toga što su je obnovili Karađorđevići i da oni nisu pravili razliku između originalne i obnovljene kapelice,već da su to uradili jer je riječ o crkvenom objektu i ideološkom simbolu tradicionalne Crne Gore. Oni bi srušili i originalnu kapelicu, da prije njih to nisu učinili Austrijanci.
Dužnost je svih nas da ispravimo višedecinijsku nepravdu i vratimo Negoša na Lovćen. To nova Vlada i novi premijer moraju znati i uvažiti.
Svakako je u Crnoj Gori bilo dosta rušena. Vrijeme je da se gradi i obnavlja. Obnova Njegoševog zavjeta i zavjeta mitropolita Amfilohija bio bi dobar početak te izgradnje i obnove.
