Visoki funkcioneri BS-a dobro su naplatili priču o Srebrenici i ugroženosti Bošnjaka u Crnoj Gori.
Podaci Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije samo su ogolili ono što je crnogorska javnost godinama naslućivala- da je Bošnjačka stranka poslužila njenim visokim funkcionerima kao paravan za zadovoljenje lukrativnih potreba, dok su priče zločinima u Srebrenici, Bukovici, Kaluđerskom Lazu i Štrpcima i ugroženosti bošnjačko-muslimanskog stanovništva služile za prikupljanje jeftinih političkih poena kod pripadnika sopstvenog naroda.
Nije BS za svih 15 godina svog postojanja ništa uradila za poboljšanje statusa bošnjačko-muslimanske populacije, već je poput partnera iz SD-a služila kao interesna grupa preko koje su zadovoljavani komformistički porivi njihovih viskokopozicioniranih funkcionera.
Kako drugačije objasniti činjenicu da je Suljo Mustafić bez ikakvog obrazloženja od Vlade dobio stan u Univerzitetskom centru od 128 kvadrata radi trajnog rješavanja stambenog pitanja koji je platio 22.000 evra. Umjesto za trajno rješenje stambenog pitanja, isti stan mu je nakon preprodaje poslužio da zaradi 130.000 evra, od kojih je kupio novi stan od 75 metara kvadratnih za 78.000 evra i vratio državi dug od 22.042 evra za stan koji je dobio. Nakon izvršenih transakcija i ostaje mu čistih 31.958 evra.
I ostali funkcioneri BS-a su svoj službeni položaj koristili za poboljšanje kvaliteta stanovanja. Poslanik Ervin Ibrahimović dobija 40.000 evra, bivši ministar saobraćaja Osman Nurković iskorišćava mogućnost da zamijeni stan na Starom aerodromu za stan u Univerzitetslom centru.
Ni bivši ministar Kemal Purišić ne prupušta priliku da od države zatraži stan, od koje je na kraju dobio jedan od 92 kvadrata, bez obzira što je imao nekretnine i ušteđevinu.
I njihovi sunarodnici iz sestrinskog SD-a Damir Šehović i Elvir Klica uživali su u blagodetima javnog službovanja, pa je tako bivši ministar prosvjete 2019. od Vlade dobio stan od 89 kvadrata za oko 23.000 evra, koje je isplatio u cjelosti samo dva dana nakon zaključenja ugovora.
Šehovićev stranački saborac Elvir Klica od Vlade dobio jeftini stambeni kredit od 40.000 evra, iako je posjedovao tri poslovna prostora, dvije kuće i četiri automobila. Njegovo obrazloženje potrebe za novim stambenim objektom je glasilo:“Zaslužio sam. U Podgorici nemam ništa.”
Dalje, poslanik DPS-a Halil Duković traži i dobija za adaptaciju stana od države kredit od 40.000 evra, dok njegova supruga iste godine kupuje stan od 36 kvadrata.
A šta tek reći za sudiju Ustavnog suda Mevlidu Muratović koja je dobila 40.000 evra, koje nikad nije iskoristila za rješavanje stambenog pitanja, a i zašto bi kada je njen suprug u posjedu imao dva stana.
Dok su Bošnjaci i Muslimani, naročito sa sjevera države, godinama unazad glavom bez obzira kupovali autobuske karte u jednom smjeru ka zapadnoevropskim zemljama, „njihovi politički zastupnici iz BS-a“ su sklopili truli kompromis sa istim onim DPS-om koji je 90-ih godina bio odgovoran za deportacije i stradanje muslimanskog življa u Crnoj Gori, a kojeg se BS-ovci sjete do kupovine novog stana u Podgorici.
Umjesto da je BS upornije insistirao od DPS-a da se nakon skoro 30 godina konačno sudski procesuiraju počinioci i nalogodavci ratnih zločina u Bukovici, Kaluđerskom Lazu, kao i da se do tančina utvrdi odgovornost tadašnjih crnogorskih vlasti u zločinima u Štrpcima i Srebrenici, oni su za svoje istaknute pojedince od svojih većih koalicionih partnera čiju su Vladu mogli srušiti u bilo kom trenutku samo zahtijelavali povlastice u vidu stambenih kredita i zapošljavanja bliže rodbine.
Iz svega navedenog ne čudi nas histerična reakcija i kuknjava vodećih funkcionera iz BS-a, nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, a posebno je degutantno njihovo očajničko nametanje priče o Srebrenici u trenutku kada se otkrivaju njihovi privatni aranžmani sa DPS-om.
Za to vrijeme Bošnjaci i Muslimani koji su odbijali zastupništvo i posredovanje BS-a u napredovanju na društvenoj ljestvici bili su prinuđeni da ostave svoje roditelje i otisnu se u inostranstvo.
