O temama koje karakterišu aktuelnu političku situaciju i dešavanjima na medijskog sceni, razgovarali smo sa Lukom Radonjićem, političkim analitičarem i jednim od koordinatora medijskog tima koalicije “Za budućnost Crne Gore” tokom avgustovskih izbora.
Kako komentarišete odluku premijera Krivokapića da odbije razgovore o rekonstrukciji vlade i njegov stav da će on “voditi samo vladu u kojoj su eksperti”?
Radonjić: Njegova izjava kojom odbija ponudu parlamentarne većine o rekonstrukciji vlade, te stav da će “on voditi isključivo vladu u kojoj su eksperti”, čini se da je ishitrena i strateški nedovoljno promišljena. Sem toga, zvuči politički autistično, razmaženo. Premijer može u okviru svog privatnog života birati one sa kojima će piti kafu i čaj ali u politici mora uvažavati saradnike, osobito one koji predstavljaju narod i čijim je glasovima izabran za premijera. Ako je za njega, po ustavnoj obavezi kohabitacije, podnošljiva saradnja sa predsjednikom Đukanovićem, sasvim je logično a i poželjno da ostvari komunikaciju i saradnju sa predstavnicima NSD, DNP, SNP, PZP, UCG i drugim relevantnim subjektima parlamentarne većine. Na drugoj strani, korisno je da retorika maksimalističke kritike premijera Krivokapića koja nekada dolazi od strane pojedinih subjekata koalicije “Za budućnost Crne Gore” bude zamijenjena racionalnim pristupom, a čini se da su njihovi poslednji predlozi upravo na tragu takvog pristupa.
Da li će ovakav premijerov odnos uticati na njegov rejting i vlade uopšte?
Radonjić: Izvjesno je da već utiče. Odbijanje razgovora na temu izlaska iz krize, koji uključuju i pregovore o eventualnoj rekonstrukciji vlade, upućuju na čitav repertoar mogućih razloga – od iskazivanja samovolje, preko nerazumijevanja osnovnih političkih procesa, do manjka političkog samopouzdanja. To se po prirodi stvari odražava na rejting političara a Krivokapić je stupanjem na funkciju postao političar. Uticaj ovakvih faktora na rejting, posebno se odnosi na one koji obavljaju odgovorne funkcije. U prevodu, “viša” funkcija – veća odgovornost. Kada su u pitanju nosioci najviših državnih fukcija, građane ne zanimaju lične želje pojedinaca, niti to šta premijer neće, već šta hoće, može, zna, za šta je sposoban i koje su njegove vještine u “ostvarivanju mogućeg”. Naravno, njegovo je pravo da svoju političku sudbinu kao premijer veže za tzv. vladu eksperata, ali to ne znači da parlamentarna većina ne može postići dogovor bez njega a unutar svojih kapaciteta.
A kada je u pitanju rejting Vlade, to je pitanje koje se tiče percepcije građana, da li je posmatraju dominantno kroz lik i djelo premijera, da li određenih ministara, a koliko je vide kao jedinstvenu političku cjelinu.
Iz koalicije “Za budućnost Crne Gore” stiglo je nekoliko ponuda – rekonstrukcija postojeće vlade, izbor nove… Lider DEMOS-a Miodrag Lekić i njegovi koalicioni partneri iz Demokrata iskazali su spremnost da se partije manjinskih naroda integrišu u novu vlast, dok iz URA-e takođe poručuju da se o rekonstrukciji može razgovarati ali ne, kako su kazali, po principu “švedskog stola”. Pominju se i novi izbori?
Radonjić: Fatalistički odnos opisan u stavu “ili ja ili izbori”, “ili mi ili izbori”, dolazio od strane premijera ili subjekata parlamentarne većine ne predstavlja najbolje rešenje. Ne zbog eventualne dileme da li se autokratija i represija DPS-a mogu u nekom obliku vratiti, već zato što se Crna Gora nalazi u specifičnom, tranzicionom periodu, kada je važno da njena politička ponuda pokaže zrelost i kapacitet da ostvari dogovor i funkcionalnost. Čemu novi izbori i novi rezultati ako će komunikacija biti kao što je i sada? Da ne govorimo o tome, da bi novi izbori pokazali jednu vrstu nesposobnosti da se izađe iz krize. Tako nešto, takođe, nije ni dobar uvod u predizbornu kampanju.
Gdje je onda zlatna sredina?
Radonjić: Mislim da se sredina između ovih isključivih stavova može naći u rekonstrukciji vlade sa postojećim premijerom. Naravno, ukoliko premijer Krivokapić, narodski rečeno “neće bez kako on hoće”, onda svi subjekti parlamentarne većine koje ste nabrojali u prethodnom pitanju imaju ispit političke zrelosti i odgovornosti – da postignu dogovor o novoj vladi i pokažu samopouzdanje u pogledu rukovođenja državnim kormilom. Uostalom, jedna od glavnih vrijednosti velike avgustovske pobjede je upravo to što je narod poručio da ne želi više da sve zavisi od jednog čovjeka. Čuvenom američkom predsjedniku Abrahamu Linkolnu pripisuje se rečenica “Koliko ne želim da budem nečiji podanik, toliko neću da budem ni nekome gospodar”. On je tako definisao doživljaj demokratije. Takav pristup može biti od koristi političkoj eliti Crne Gore u što boljem sprovođenju reformi i anticipaciji demokratije.
Iz parlamentarne većine saopštili su da imaju informacije da premijer Krivokapić planira osnivanje svoje partije, kako komentarišete tu mogućnost?
Radonjić: Crna Gora je pobjedom nad autokratijom DPS-a i uvođenjem principa smjene vlasti na izborima otvorila novu epohu svoje istorije. Istina, sa određenim zakašnjenjem u odnosu na ostale evropske države. Sa tim u vezi – sasvim je očekivano, realno i prirodno osnivanje novih političkih partija i pokreta, kao i izvjesno reformisanje, rebrendiranje i preuređenje postojećih formata. Nove okolnosti inspirišu nove mjere i poteze. Tako da je i taj, eventualni potez, sasvim legitiman i realan, osim ukoliko Krivokapić u taj projekat ne uđe sa pozicije premijera, jer bi na taj način – ne samo poništio koncept vlade kakav zagovara, već i na određeni način izmanipulisao izbornu volju jer je na mjesto premijera izabran kao nestranačka ličnost.
Na koji način vidite ulogu Crkve u ovim procesima, pa i kroz prizmu priče o Temeljnom ugovoru, da li njegovo nepotpisivanje može dovesti u pitanje poziciju vlade?
Radonjić: Crkva ne treba da bude poluga za rušenje ove vlade, kao ni oslonac za njen opstanak. Crkva se na litijama u borbi za bolji Zakon upravo zalagala za sekularnost, pa pitanje konstitucije i trajanja izvršne vlasti ne bi trebalo da bude u njenoj nadležnosti, niti da se na nju vrši pritisak iz bilo kojeg pravca. Kada je u pitanju Temeljni ugovor, politička reakcija na ovu temu može se dogoditi, naravno, ali mislim da je primjerenije da se o tome govori i analizira tek nakon što SPC i Vlada upotrijebe ili eventualno potroše sve mehanizme dogovora. Izvjesno je da većina naroda želi realizaciju dogovora jer je Crkva iz velike borbe prethodne godine, izašla kao pobjednica. Pa će i odnos Vlade prema Crkvi, sigurno imati uticaja na podršku vlade u parlamentu i narodu.
Često se govori o stranom uticaju u Crnoj Gori, preko ambasada, raznih organizacija, pojedinaca?
Radonjić: Za Crnu Goru koja nema mnogo iskustva sa demokratijom, može biti vrlo korisno iskustvo drugih, osobito zapadnih država, na temu unutrašnjeg uređenja demokratije. Pri tom se mora voditi računa o suverenitetu države. Sve države vode računa o svom interesu, pa bi to morala da čini i Crna Gora – kako kroz anticipaciju demokratskih iskustava drugih, tako i kroz čuvanje svog suvereniteta. Ako su građani po Ustavu nosioci suvereniteta, nosioci vlasti moraju biti čuvari. Tu je važno korigovati praksu inferiornog odnosa prema stranom faktoru, što je generalno karakteristika prisutna u regionu ne samo u Crnoj Gori. Ali je to i posledica raspada ili nepostojanja velikih država na Balkanu. Zato je veoma važna regionalna saradnja. Kada je u pitanju Crna Gora, najvažnijeg saveznika može naći u Srbiji.
Kako vam kao medijskom analitičaru izgleda medijska scena ?
Radonjić: Medijska scena u Crnoj Gori je duboko polarizovana. To je nasljeđe bivše vlasti, koja je pri odlasku učinila sve da produbi nacionalne i političke podjele, odnosno da “poruši” sve moguće mostove komunikacija, koji su joj bili pri ruci. Zato je obnova kvaliteta medijske scene i anticipacija novih vrijednosti značajan faktor u ostvarivanju reformi. Prisutan je i fenomen uticaja velikih medija na politiku vlade, prije svega medijskog koncerna “Vijesti”, čije političko neprijateljstvo prema određenim subjektima parlamentarne većine a na štetu profesionalizma, dodatno ugrožava komunikaciju na relaciji Vlada – Skupština. Mislim da rešenje nije samo u slobodnoj ideji “oslobađanja vlade od takvog uticaja”, već i u borbi protiv medijskog monopola u Crnoj Gori. Za tako nešto je veoma važno jačanje ostalih medija kao i osnivanje novih.
Izvor: IN4S
