Vladimir Leposavić, svojevremeno najmlađi doktor pravnih nauka u Crnoj Gori i jedan od najboljih studenata Beogradskog univerziteta nikada nije bio miljenik režima Mila Đukanovića.
Uprkos svojim blistavim referencama (diplomirao i doktorirao sa prosječnom ocjenom 10,0 na najuglednijem pravnom fakultetu u Jugoistočnoj Evropi), po završetku specijalizacije u Vašingtonu kao Fulbrajtovac dobio je otkaz na Univerzitetu Mediteran od strane stare kajle DPS-a Miodraga Miška Vukovića.
Zdravko Krivokapić nikada nije bio žrtva Đukanovićevog režima, naprotiv!
Aktuelni premijer je glasovima DPS-a i SDP-a bio izabran za predsjednika Upravnog odbora Akreditacionog tijela, decenijama samo avanzovao na podgoričkom mašinskom fakultetu na kojem je i diplomirao, iako na neuporedivo slabijoj visokoškolskoj ustanovi nije bio ni izbliza uspješan student kao Leposavić.
Progon koji je od strane Đukanovićevog režima trpio Leposavić bio je posledica njegovih političkih stavova: još u ranoj mladosti bio je protivnik DPS-a, kao student držao vatrene govore protiv DPS-a, bio aktivan i u okviru udruženja Njegoš koje je okupljalo studente BU iz Crne Gore koji su se zalagali za očuvanje zajedničke države sa Srbijom.
Krivokapićev odnos prema DPS-u bio je takav da mu nije smetao da napreduje na fakultetu i glasovima Đukanovićeve stranke biva izabran na dobroplaćene funkcionerske angažmane.
Nejasno je kako Krivokapićev ugled u DPS krugovima nije pokvarilo ni njegovo druženje sa pristalicama četničkog pokreta prilikom dočeka osuđenog teroriste Nikole Kavaje prije dvadesetak godina u Podgorici.
Krivokapić je Kavaju dočekao u kući Milete Pavićevića, ispod slike Radovana Karadžića a u društvu bivšeg ambasadora Srbije Vladimira Božovića i grupe srpskih rodoljuba ravnogorskog opredjeljenja.
Da bi se shvatio o specifičnoj bezbjednosnoj težini ovog skupa na kojem je bio Krivokapić, treba navesti da je Kavaja bio jedan od osnivača grupe Srpski oslobodilački pokret otadžbina – SOPO koji je postavio bombu u dom jugoslovenskog konzula u Čikagu. Ova organizacija je izvršila bombaške napade na jugoslovenske ambasade u Vašingtonu, SAD i Otavi u Kanadi, i konzulatima u Njujorku, San Francisku i Torontu.
Kavaja je 1978. oteo američki putnički avion sa putnicima planirajući da odleti za Beograd i da se obruši na sjedište Centralnog komiteta SKJ. Kakav je Kavaja ugled uživao u srpskom podzemlju govori i podatak da su mu na sahranu u Crnu Goru došli najveći srpski mafijaški don Boško Radonjić, kao i Brano Mićunović.
Posebno je zanimljivo da veze sa srpskim nacionalistima i doček čuvenom srpskom teroristi iz Crne Gore, koji je bez dileme temeljno ispratila Đukanovićeva UDBA, nisu poremetile karijeru Zdravka Krivokapića što se danas tumači na više načina.
Vladimir Leposavić nije nikada usnimljen u društvu terorista i bezbjednosno interesantnih lica kao Krivokapić, ali su njegove knjige i članci u kojima se naučno bavio diskriminacijom Srba u Crnoj Gori bili dovoljan razlog da bude nepoželjan na fakultetu čiji je dekan bio DPS funkcioner Miško Vuković.
