Dok mediji Prve i Druge familije šire dezinformacije o pokušaju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da preuzme kontrolu nad kompletnim medijskom scenom u Crnoj Gori, u toku je proces finansijskog i političkog udruživanja srpske opozicije sa djelovima aktuelne crnogorske vlasti i bivšim režimom!
Ova, na prvi pogled, nevjerovatna i bludna kombinacija potvrđuje se iz dana u dan i samo je pitanje trenutka kada će i prosječnom konzumentu crnogorskih medija postati normalno što DPS-ovi novinari hvale Krivokapića i njemu odane ministre, a DPS funkcioneri hvale hrabru politiku Demokrata. Dio istog fenomena je i podrška koju uporedo uživaju Krivokapićeva Vlada i DPS od drugosrbijanskih prvaka i NVO vedeta Srbije.
U tom smislu, posebno su zanimljivi tračevi o pokušaju preuzimanja privatnih podgoričkih mejnstrim medija od strane biznismena bliskih predsjedniku Vučiću. Duže od godinu spekuliše se po kuloarima da koncern Vijesti pokušavaju da preuzmu „Vučićevi ljudi“ kako bi ostvarili apsolutnu kontrolu crnogorske medijske scene. A istina je da su pregovori oko kupovine ovog medija išli preko biznismena bliskih srpskoj opoziciji i da nije riječ o kupovini već udruživanju radi postizanja zajedničkog cilja. Čik pogodite kojeg?
Sa iste strane išla je i kupovina velikih stranica i grupa na društvenim mrežama, u koju je prema našim saznanjima, uloženo nekoliko miliona evra samo tokom poslednjih par mjeseci! Samo par rijetkih, srećom i najkvalitetnijih, nisu se prodali i uključili u kreiranje opsene aktuelni premijer u paketu sa svojim omiljenim ali i onim do koske odanim ministrima uživa iznad cenzusnu podršku.
Iz ove perspektive treba tretirati odbranu lika i djela Zdravka Krivokapića od strane administratora esktremno prosrpskih stranica kao i slično deklarisanih „influensera“ na Fejsbuku i Instagramu koji u poslednje vrijeme prednjače po kritikama svih političkih subjekata koji su se usudili da pričaju o prevari volje naroda utvrđene na izborima 30. avgusta.
Ukoliko se i dokumentovano potvrdi veza drugosrbijanskih i biznismena Prve i Druge crnogorske familije sa kampanjom podrške Krivokapiću, otvoriće se i pitanje: Da li je srpstvo koje povremeno i uvijek marketinški iskazuju „demohrišćani u nastajanju“ i njima srodne političke grupe samo projekat koji za cilj ima novu obmanu Srba u Crnoj Gori?
U tom pravcu ide i pomalo zastrašujuća sumnja – da li pokušaj ove podvale ima svoju frakciju i u SPC u Crnoj Gori? Da li upravo zbog toga mediji koji vode antisrpsku kampanju promovišu sveštenike koji su, što javno što tajno podržavali političare i stranke koji su omogućili usvajanje rezolucije o Srebrenici? I, na kraju, ali ne manje bitno: da li su ti isti sveštenici u crkvenim krugovima vodili kampanju protiv političara, stranaka i intelektualaca koji su se suprotstvljali antisrpskom kursu koji su zauzeli Vlada i dio parlamentarne većine?
Ako se potvrdi navedena povezanost Prve i Druge familije sa drugosrbijanskim tajkunima, odnosno medijskim kompanijama koje one održavaju, nametnuće se i sumnja da ova veza i činjenica da drugosrbijanskim medijima suštinski i formacijski komanduje bivši šef CIA Danijel Petreus može biti slučajnost.
Ukoliko u ovoj vezi nema slučajnosti, postalo bi i kristalno jasno zašto je ključna podrška Krivokapićevoj Vladi i inicijativa za zbližavanjem „zdravog jezgra DPS-a“ sa kvazi prozapadnim djelovima parlamentarne većine gurana iz najmoćnije države EU i glavnog zaštitnika tekovina Duboke države u Evropi. Ujedno i zbog čega su se na meti Drugosrbijansko-drugofamilijarne koalicije našli i svi oni politički subjekti u Crnoj Gori koji su imali za interese naše države i naroda dobru saradnju sa prethodnom američkom administracijom.
Zbog svega navedenog, svaki put kada premijer klekne ispred krsta sa četiri ocila, u pauzama kršenja interesa srpskog naroda, treba imati na umu da u Dubokoj državi, ma gdje se trenutno nalazila njena centrala, odlično znaju da je prošlo vrijeme u kojoj su Srbi mogu da budu izjednačeni sa opozicijom u Crnoj Gori. Kao i da zbog toga treba proizvesti one „Srbe“ koji će razumjeti „evroatlansku“ nasušnu potrebu da se žale samo nesrpske žrtve minulih ratova i priča samo o srpskim zločina, po mogućnosti u nabildovanijoj formi. Kako bi drugačije mogli da produže pljačkanje i iskorišćavanje našeg naroda na bar još koju deceniju.
Redakcija portala „Borba“
