Piše: Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore
Izdvojiću samo jednog, a bilo ih je više – Matija Bećković, akademik, pjesnik koji je obilježio posljednjih nekoliko decenija, prošle godine i, možda, koju prije, nije mogao da uđe u Crnu Goru. Sjećamo se toga svi.
„Koleginica“ Draginja Vuksanović Stanković nikada nije reagovala, javno protestovala, osudila ili makar primijetila kako je to šovinistički i sramno. Nikada!
Ćutala je i kada se zabranjivao ulazak frontmenu Beogradskog Sindikata ili Novljaninu Vladu Georgijevom.
Niko od pomenutih nikada nije tako krvnički vrijeđao Crnu Goru, pa ni njenu tadašnju vlast, kao što je profesorica Draginja vrijeđala cijeli srpski narod, „svoju Srbiju“, vlast u Srbiji, istoriju njenog i našeg naroda, a ipak im nije bilo dopušteno ni da pokušaju da uđu u Crnu Goru.
Sve ovo ne pišem da bih podržao maltretiranje, pa ni bivše koleginice, ali bih da ne zaboravimo kakvi smo bili juče. I šta je nedopustivo i starašno: biti dodatno pretresan na aerodromu ili čovjeku sa stavom zabraniti uopšte i da pokuša da se ukca u avion.
Nije na odmet zapamtiti narodnu; ne čini drugome ono što ne bi volio tebi da čine.
