Crna Gora, kao i svaka zemlja, ima svoje datume i praznike kojih se obredno sjeća s ponosom i slavom. Takav je i ovaj veliki praznik naroda, možda i veći od drugih, nikada zaboravljen, skoro mitski, da često i ne vidimo sve velike poruke njegovog istorijskog dešavanja, poručio je predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić.
„Praznik 13. jul je prije svega praznik svih u Crnoj Gori, on je mjera njihovog zajedništva u vrlini odbrane svog naroda, kuće, porodice i svog imena. Ustanak je podigao narod, i niko drugi. Davno su prošla vremena da se mora govoriti kako je ustanak podigao onaj koji nije ni bio u Crnoj Gori. Nekada su se za takvu laž dobijale nagrade, stanovi i druge privilegije, ali danas nema potrebe da zbog njegovanja bilo čijeg kulta ličnosti učestvujemo u kolektivnoj predstavi neistina. Prestali su svi razlozi da bi država nastavila da vaspitava mlade generacije na tim izmišljotinama, kako je onaj kome su prije neko veče pjevali Milo Đukanović, Ivan Brajović, Aleksa Bečić i Zdravko Krivokapić, važniji od našeg Jakova Kusovca, komandanta bitke na Košćelama, najveće bitke tog ustanka“, naveo je Mandić.
Kako je naglasio, taj ustanak je imao jednu univerzalističku ideologiju koja ga neraskidivo povezuje sa svim civilizovanim narodima i udružuje sa tradicijom moderne i demokratske Evrope, a to je ideologija prava na pobunu protiv onih koji silom osvajaju tuđe.
„Crnu Goru niko ne može da pokori, ni moćne armade nekadašnjih osvajača, ali ni savremeni nadmeni gospodari moći koji, uz ,,građansku’’ retoriku, atakuju na male narode. Isto tako, ne mogu je pokoriti i držati zarobljenu zavjereničke manjine sa izdajničkog Petrovdanskog sabora, niti bilo koja manjina koja pomisli da „zamijeni narod“ i da se njegovom veličinom posluži radi sopstvenih privilegija i odbrane lične moći. Crna Gora je pobjedom antifašizma dobila komunizam, a veći dio tadašnje Evrope dobio je pobjedu demokratije. Kod nas je jedan totalitarizam zamijenjen drugim“, istakao je Mandić.
Prema njegovim riječima, trebalo je sačekati rušenje Berlinskog zida da bi savremeno čovječanstvo objavilo pobjedu demokratije i nad komunizmom, i Evropa je krenula stazama demokratskog ujedinjenja.
„Kada danas slavimo, ne smijemo dopustiti da nas emocije pripadnosti zavedu u odbrani „svojih“ i krenemo unazad kada svi današnji narodi idu naprijed. Nije dobro da podižemo spomenike ličnostima koje su bile na čelu diktatura, pa bile one i proleterske, niti poraženoj prošlosti u današnjoj Evropi. Treba da gradimo spomenike budućnosti koji će okupljati naše potomke oko istih ideala, a ne da ih dijelimo na potomke pobjednika i poraženih. Veličina ustanka i njegova simbolika mora biti svjetlost pobjede ujedinjenog naroda oko svojih uspjeha i grešaka, oko svojih padova i uspona, oko svojih heroja i žrtava, oko svojih razlika i zajedništva, svojih sjećanja i vizija“, dodao je on.
Mandić čvrsto vjerujeda ćemo kao zemlja i narod krenuti snažno naprijed kada sahranimo i ispoštujemo sve žrtve nesrećnog Drugog svjetskog rata. Dodao je da našim odnosom prema precima najbolje ćemo definisati i naš odnos i zajedništvo prema budućnosti.
„Zato je u ovim danima korisno sjetiti se i herojstva princa Mihaila Petrovića-Njegoša, unuka kralja Nikole, koji je odbio ponudu Italije da sjedne na presto tvorevine koju su uspostavili fašisti. Princ Mihailo će zbog svoje hrabrosti završiti u zatvoru, ali će njegov primjer otpora okupatoru ostati upisan u istoriju Crne Gore. Princ Mihailo je, nepravedno, gotovo zaboravljen, ali ima ko da podsjeća na njegov podvig, kada je na ponudu italijanskih fašista i njihovih saradnika, Drljevića I drugih izdajnika, da preuzme presto odgovorio sledeće:,Bio sam oduvijek ubijeđeni i oduševljeni pristalica punog jugoslovenskog jedinstva Pored toga, već odavno bio je položio zakletvu na vjernost svom bratu od tetke, pokojnom kralju Aleksandru i tu zakletvu posle njegove smrti obnovio pod namjesnikom, knezom Pavlom. A nedavno sam, kao što mi je bila i dužnost, telegramom čestitao svome bratancu Kralju Petru preuzimanje Kraljevske vlasti. Ni za šta na svijetu ne bih odstupio od svoje čvrste riješenosti da ostanem na punoj liniji vjernosti svojoj otadžbini, Jugoslaviji“, podsjetio je on na riječi princa Mihaila.
Kako je istakao, ovaj svijetli, petrovićki primjer otpora i patriotizma je nešto što treba bude zajednički put.
„I zato sam ponosan što sam smatrao da nosilac naše liste na poslednjim parlamentarnim izborima treba da bude Ivan Petrović- Njegoš, čovjek koji pripada toj velikoj, najvećoj porodici u Crnoj Gori, koja je dala vladiku Vasilija, vladiku Danila, Njegoša, Svetog Petra Cetinjskog, princa Mihaila… Naši preci su davno iscrtali put slobode i herojstva. Kao i toga 13. jula“, zaključio je Mandić.
