Da Milo Đukanović nema političkog obraza ni kap srama dokazuje i činjenica da je na godišnjicu obilježavanja zločina u Srebrenici otišao uzdignute glave i noseći tibute žrtava u Potočarima pokazao koliko je daleko spreman da ide zarad sopstvenih interesa.
Đukanović koji je bio jedan od saradnika tadašnje vojske Republike srpske, dostavljajući im gorivo za sprovođenje započetih operacija, nasmijao se u lice svim članovima porodice ubijenih žrtava, dok nikada nije oplakivao i izražavao žaljenje za vojnicima iz Crne Gore koje je lično on slao na ratišta, a čije kosti i dan danas počivaju negdje gdje niko ne zna.
Takođe, Milo Đukanović nikad nije izražavao žaljenje ni za ubijenim crnogorskim vojnicima u logoru Lora koji se nalazio u Splitu, a napravljen je za ubijanje i mučenje Srba, a trajao je od 1992. do 1997. godine. Stanovništvo je uglavnom odvođeno sa teritorija Republike Srpske, ali i iz Nikšića i Šavnika, tj. iz Crne Gore.
O svim dešavanjima u logoru Lora bio je upoznat cijeli državni i vojni vrh Republike Hrvatske. Kroz logor je prošlo 1.005 registrovanih zatvorenika koji su prošli stravičnu psiho-fizičku torturu.
Ovaj logor je osnovan na mjestu nekadašnje ratne luke Jugoslovenske narodne armije. Nakon odlaska JNA iz ratne luke Lora, pripadnici Vojne policije hrvatske vojske preuzimaju Loru. Prema svjedočenjima preživelih logoraša Lora je smatran za jedan od najužasnijih logora na prostoru bivše Jugoslavije tokom ratova.
Logoraši u logoru Lora su svakodnevno bili izloženi raznim vrstama nehumanog, surovog i ponižavajućeg mučenja, gdje su im nanesene teške tjelesne povrede, ugrožen život, duševne patnje trajnog karaktera. Civili su pretrpjeli 48 načina mučenja, a vojnici 61 način mučenja. Tijela ubijenih u ovom logoru Lora su odveženi van Hrvatske, najčešće u Duvno (BiH). Ili su bacani u Jadransko more.
Đukanović se nije oglasio povodom ovih zločina, a kamoli izrazio žaljenje, ali pošto je sada pitanje Srebrenice aktuelno i preko nevinih žrtava se vodi rat sa Srbijom i Republikom Srpskom, Đukanović je jedva dočekao da licemjerno ode u Potočare i prenosi tibute žrtava, samo da bi još jednom pokazao mržnju prema srpstvu i Srbiji.
Podsjetimo, Đukanović je kada je tek došao na vlast bio Srbin i izjavljivao kako „mrzi šahovnicu“ i mnoge druge izjave koje su i dokumentovane, ali odjednom je promijenio kurs kada je bilo pitanje opstanka na vlasti.
Možda do kraja svog mandata, Đukanović opet promijeni ploču kako bi se još koju godinu sakrio od zločina koje je počinio za vrijeme tridesetogodišnje vladavine.
