Advokat Vladan S. Bojić je 12. jula kao član pregovaračkog tima Advokature Crne Gore posle višečasovnog sastanka, 13. jula putem i-mejla vd ministru Ministarstva pravde Sergeju Sekuloviću uputio sledeći pisani zahtjev sa prilozima:
Poštovani,
Imate veoma nezahvalnu ulogu, a ujedno i vanredno dobru priliku da razriješite problem koji je zaokupirao i paralisao crnogorsko pravosuđe. Stvari se jasne ali ih treba najpre razumjeti.
Konačno je pravna adresa ispravna, jer je odnos sa ACVG u stvarnoj nadležnosti resora pravde.
Kako bi izbjegli dalja ponavljanja prilažemo apel i dva akta MFSS, prosleđenih maja mjeseca.
Zakon o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga („Sl. list CG“, br. 46/19, 73/19, 8/21: ZFPPU) i prateća opšta akta: 1) Pravilnik o obliku i strukturi poruka i sigurnosnim mehanizmima za razmjenu poruka fiskalnog računa i načinu dostavljanja računa koji su izdati u slučaju prekida stalne internet veze („Sl. list CG“, br.54/20, 57/21); 2) Pravilnik o sadržaju prijave oznake operatera fiskalnog servisa, načinu generisanja identifikacionog koda obveznika fiskalizacije i načinu dostavljanja podataka i generisanja oznake o poslovnim prostorima obveznika fiskalizacije („Sl. list CG“, br.54/20, 57/21); 3) Pravilnik o postupku izdavanja i postupku obnavljanja potvrde o nedostupnosti usluge pristupa internetu i načinu sprovođenja provjere dostupnosti usluge pristupa internetu na lokaciji na kojoj poreski obveznik obavlja djelatnost („Sl. list CG“, br.72/20); 4) Pravilnik o sadržaju i načinu ovjere knjiga računa, načinu dostavljanja računa bez jedinstvenog identifikacionog koda računa i načinu provjere računa za koji je izvršen postupak fiskalizacije („Sl. list CG“, br. 54/ 20) ni na jednom mjestu ne pominju pružanje pravne pomoći ni djelatnost advokata. Ni slova.
Sve što se zbiva ovih mjeseci je isključivo proizvod tumačenja ekonomista i pravnika MFSS koji svoja mišljenja preobražavaju u pravna tumačenja i mijenjaju, dopisuju zakon.
ZFPPU i sva pobrojana podzakonska akta su u svojoj pravnoj suštini pravna pravila o postupcima i pravilima evidentiranja prometa proizvoda i usluga radi pravovaljanog i pravovremenog oporezivanja. Zato u tom kontekstu pominje „evidentiranje/fiskalizacije putem prijave nadležnom poreskom organu u ”realnom vremenu“ svake pružene usluge ili prodatog proizvoda korišćenjem interenet veze (čl.2, 12 ZFPPU) a u pravilničkim aktima sve vrvi i zavisi od dostupa interneta i odnosa „kupca i primaoca računa“. To daje ilustrativno jasan odgovor da čak ni naš zakonodavac – prepisivač nije imao ni osnov pojma da će taj zakon obuhvatati advokatsku djelatnost/pružanje pravne pomoći. Pravni osnov svrstavanja pružanja pravne pomoći u „usluge“ i „u promet usluga“ ne postoji, naprotiv, postoji ustavni i zakonski osnovi da pružanje pravne pomoći nije usluga u čl. 21 Ustava CG i u čl. 2 Zakona o adokaturi i u 69/10 Zakona o klasifkaciji djelatnosti, a loši tumači MFSS vulgarnom banalizacijom jašu na spinu da je usluga bukvalno sve i da je usluga sve. To je izrugivaanje Ustavu i zakonima.
Efekati toga „tumačenja“ MFSS-a u evidentiranju pružanja pravne pomoći advokata:
Evidentiranje poreskom organu „u realnom vremenu korišćenjem interneta u čas i minut“, je besmisleno a konkretno pružene pravne pomoći advokata klijentu automatski uzrokuju:
A) Selekciju klijenata/građana na one siromašne, na one slabo platežne i na one bogate;
B) Onemogućavanje do jakog otežanja pristupa sudu slabo platežnih/siromašnih klijenata.
Evidencija poreskom organu „u realnom vremenu pružene pravne pomoći“ tj. konkretne advokatske radnje klijentu proizvodi za odnosnog klijenta obavezu bezizuzetna plaćanja po važećoj AT naknade advokatu skupa s poreskom obavezom, što u datom teškom ekonomskom stanju jeste nenormalno, proizvodi dodatne protivpravne i nepremostive realne prepreke:
A) Advokat klijentu ispostavlja fakturu po AT, a nadležne instance taj iznos ne priznaju,
umanjuju, sve u zavisnosti od diskrecione vlasti instance; kao ogledni primjer iz mnoštva
kršenja AT uprkos čl. 5 AT (Vid. ATCG) uzmimo odgovor na žalbu koji nikada nijedan sud
nije obračunao iako je AT propisana tačna naknada i tu dodajmo nizove direktnih kršenja
AT koje iz korjena mijenjaju advokatsku naknadu propisanu po AT za pruženu pravnu pomoć;
B) Sud i druga nadležna instanca svojom odlukom prihvataju ili ne ili djelimično
obračunatu naknadu po AT i tim se odlukama nalaže ono plaćanje kako stoji u izreci.
V) Prvostepena odluka o naknadi troškova ne znači ništa jer je ona inače vezana za uspjeh
glavnoj stvari o kojoj je bila rasprava/pretres (akcesornost) čeka pravnosnažnost i
izvršnost i eventualno naplaćena (slučajevi nelikvdnih dužnika). Tu nije kraj, jer slede
vanredna pravna sredstva, ustavna žalba, predstavka ES pa je nemoguće u gro slučajeva
odluku o troškovima vezati za realno vreme, čas i minut, dok je internet dostupan, što
prokazuje da je je advokatura van svakog misaonog i elementarno pravnog vidokruga ZFPPU.
Neminovna pravna i finansijska posledica uguravanja advokature pomoću neautentičnih i banalizovanih tumačenja ekonomista i pravnika MFSS se ogleda u tome što će pružanje pravne pomoći pravnim licima i dalje biti pod podrazumijevajućom poreskom kontrolom i vidljivošću, dok će pružanje pravne pomoći fizičkim licima biti svedeno samo na ona platežno sposobna lica, dok na one manje platežna i siromašna neće. To je po advokatskim pravilima rešivo zastupanjem putem opšteg pravila pro bono, što znači totalnu poresku evaziju. To se ne sme upostaviti, (ako ostane ovo tumačenje ZFPPU hoće), jer bi to značilo reglementaciju licemernih, lažnih normi, koje bi od advokata iziskivalo lažne izgovore, Svi se samozadvoljavaju legalnošću, a sve puca od neetečnosti – antipod vladavine prava. Dakle, ovakvo evidentiranje (prometa) pravne pomoći (fiskalizacija) je nesporno potpuno bespredmetna, beskorisna shodno datim propisima uz višeslojne krupne protivpravnosti:
Kršenje pravila iz člana 6 EKLjP, niza precedenata ES Strazbur, koje jasno zabranjuju svako otežavanje pristupa sudu, to jest, pravo na suđenje: The right of access to court;
Socijalni inženjering advokatske klijentele i djeljenje kroz platežnu sposobnost:
Obespravljenje građana kao titulara suvereniteta uz najdalekosežniju poresku evaziju;
Totalna stvarna i životna neprimjenjivost datih propisa u svim sferama advokature;
Potpuna dezorganizacija pravosuđa i degeneracija kompletnog – pravosudnog sistema;
Trajno narušavanje i slobode i autonomije, samostalnosti i nezavisnosti advokature;
Izbacivanje kompletne advokature iz poglavlja 23 i izmještanje u poglavlje 3 usluga;
Transplantisanje mega/advokatskih korporacija i njihovo preuzimanje uloge advokature u CG pravosuđu uz inostrane advokatske franšize, postavku novih činioca pravosuđa i transfer svih ozbiljnih advokatskih zastupstva i novčanih nagrada izvan Crne Gore dok će se advokatura CG svesti po viđenoj praksi slabih zemalja EU na lokal-činovnike.
Zaključak
Sve ove aberacije će dovesti do ozbiljnih deformacija i trajnih oštećenja pravnog poretka bez njegove kontrabilnosti tj. sposobnosti pravnog poretka da pod svojom kontrolom drži zadate društvene procese. U ovome niko razuman ne može imati sumnje da uz sva pripisivanja i atributranja poslova advokatske djelatnosti u toliko i previše specifične usluge da uopšte nisu nikakve ni specifične usluge, nego ustavnopravno pružanje pravne pomoći. Nikakva prilagođavanja tog zakona i tih propisa advokaturi niti advokature tim propisima prosto nije moguće. Zato je jedini pravno mogući izlaz u svemu tome da MFSS-a prestane da tumači neprotumačivo i da usvoji u odgovarajaćoj zakonskoj proceduri novele dopunom člana 5 tačka ZFPPU, što jeste sadržaj plebiscitarne Odluke o opštoj obustavi pružanja pravne pomoći od 20. maja 2021. jer su štetne, suviše negativne pravne konsekvence svakim danom sve veće.
Predlog
Advokatura Crne Gore je spremna, ali uz posebne garantije Vlade CG, da se ovi propisi neće suludo i revanšistički i represivno primjenjivati na advokate u vidu čvrstog pravnog okvira resora i Vlade pravnoobavezujućeg za MFSS, UP da bi potom AK mogla suspendovati Odluku od 20.maja. To jeste pravi put ulivanja povjerenja da Vlada preko resora obrazuje paritetnu Radnu grupu i pristupi do kraja tekuće godine izradi posebnog Zakona o poreskoj evidenciji pružanja pravne pomoći advokata, pa ukoliko to realne okolonosti i stepen osposobljenosti nalože i da kroz određen oblik digitalnih platformi, čemu teži čitavo pravosuđe u svim razvijenim zemljama, što je odgovor u tehnološkom razvoju društva. Radna grupa koja bi bila obrazovana na paritetnoj osnovi, uz potpuno i intenzivno učešće i nadzor advokata Crne Gore, bi jedino mogla stvarno doprineti ostvarenju i fiskalnog uticaja, ali i u redukovanje evazije.
Adenda
Dosad smo imali pravo pesnice (fr.droit du poing; engl.right of first), što važi za odnose u ranoj srednjovjekovnoj Evropi, dobu odsustva predvidivog reda i pravne sigurnosti, u kome je vladao zakon sile (pravo pesnice). Uvjerenja smo da će MFSS i druge instance odustati od pravnog nasilja na vrijeme. Suvišno je insistirati na ubjeđivačima neprikladnog/neprimjerenog, jer neke stvari prosto ne idu: Bovi imponere clitellas – stavljati volu samar – to nije moguće.
MFSS je neupitno napravilo grešku, grešku treba što prije priznati i to po predlogu iz ovog akta ispraviti grešku. A, svakom mora da je jasan krupan iskorak Advokature CG, jer iako je opravdano njeno činjenje, po mom ličnom uvjerenju tad bi trebala odustati od zahtjeva iz Odluke o opštoj obustavi pružanja pravne pomoći 20. maja izuzimanjem iz sistema evidencije već uključenjem u sistem evidencije a isključivo kroz poseban Zakon o poreskoj evidenciji pružanja pravne pomoći advokata jer je to jedino takvo – ustavno, zakonito a svrsishodno. Lex specialis je baš u ovim slučajevima legitiman i legalan pravni put koji će uvažiti član 21 Ustava, to da je advokatura pračinilac pravosuđa koja pruža pravnu pomoć a ne nikakve usluge. Njim će se uvažiti i potrebe poreskih evidencija koje su ali jasne advokatima preko potrebne.
Pošto u jučerašnjim pregovorima nismo dostigli prag iz ovog predloga, iako će sigurno baš on biti konačno pravno ishodište, kolege advokati nisu prihvatili nedovoljno jasno rešenje, uvažio sam teške pregovore od 12. maja, ali i negativan odijum kolega i istuio iz pregovora.
„Cilj Zakona pokoravanje advokature Crne Gore“
„Cilj je pokoravanje advokature Crne Gore od nekih već debelo i duboko upletenih EU advokatskih korporacija, ugovaranje i mega transferi preskupih EU advokatskih apanaža nedostupnih građanima Crne Gore iz Crne Gore i konačno ubijanje slobodnog neunijatskog i neuniformnog kritičkog mišljenja i reči advokata“, rekao je Bojić za IN4S odgovarajući na pitanje šta je stvarni cilj ovog zakona.
Na pitanje da li postoji li izbor ili izlaz iz ovog problema, Bojić kaže da je iz izloženog potpuno jasno da je posredi jednostavno pravno pitanje koje je jednostavno pravno rešiti, ali se ne rešava.
„Ali se ne rešava pošto treba jednostavno priznati i ispraviti grešku, dakle iz političkih i ličnih razloga, zbog čega ću uvek biti protiv – takvih ili sličnih spekulacija. Postoje samo dva izbora, ili “izuzimanje” advokature iz ZFPPU po Odluci AK od 20. maja ili donošenje posebnog Zakona o poreskoj evidenciji pružanja pravne pomoći advokata. To će reći, pravno-etičko iznad političkog, jer je na kocki opstanak advokature kao slobodne i nezavisne profesije. Ili će biti slobodna, ili je neće biti„, zaključio je Bojić za IN4S.
