Piše: Boško Vukićević
Nova vlast preživljava dramatičnu političku krizu i jedina šansa za uspjehom sjutrašnjih stranačkih pregovora leži u pritisku koji bi na Zdravka Krivokapića morali napraviti njegovi novopečeni partijski saveznici. Dakle, Demokrate i Ura bi morale primorati premijera da se povuče, uz izglasavanje nove Vlade, ili pak da prihvati temeljnu rekonstrukciju Vlade koja bi bila zadovoljavajuća za sve partije pobjedničkih koalicija. Jedino preostalo sredstvo razrešenja krize jesu vanredni izbori, koje niko iz redova pobjedničkih koalicija ne želi, ali koji će se neminovno desiti ukoliko mogućnost njihovog održavanja Krivokapić i dalje bude perfidno koristio kao prijetnju i ucjenu naspram pripadnika liste koju je nekada predvodio.
Gotovo godinu dana nakon istorijskog slamanja diktature, na talasu veličanstvenih litija, Milo Đukanović i dalje vedri i oblači u zemlji i inostranstvu, difamira slobodne ljude i najavljuje povratak svoje ozloglašene strahovlade.
Pretežna, ako ne i isključiva krivica za takvo stanje stvari, tj. za izostanak kompletne demontaže sistema i DPS-a, jeste na Zdravku Krivokapiću. Ne treba gajiti iluzije da se tu radi samo o neiskustvu, nesposobnosti i poslovičnoj bojažljivosti novog premijera. Ne, Zdravkovo naprasno odustajanje od predizbornih obećanja o hapšenjima korumpiranih rukovodilaca i oslobađanju institucija dio su unaprijed utvrđenog scenarija.
Radi se, dakle, o planiranom projektu prevare sopstvenih birača i Crkve i realizaciji nekakvog plana koji nema nikakve veze sa istinskom demokratizacijom Crne Gore. Prema utvrđenom receptu Vijesti i njihovih zapadnih sponzora, nakon pobjede na izborima Zdravko je umjesto u demontažu DPS-a krenuo u obračun sa DF-om, ali i zvaničnom vlašću Srbije. Uživio se u ulogu balkanskog punkta nekih zapadnih centara čija je osnovna uloga slabljenje srpskog faktora na Balkanu i onemogućavanje ostvarivanja privrednih i kulturnih veza među srpskim narodom. Tako je, po ko zna koji put i na nesreću našeg naroda, srpskim glasovima izabran budući zastupnik antisrpskih interesa. U tom smislu, duboko je logična i nimalo slučajna Zdravkova politika održavanja DPS-a u životu u prethodnih gotovo godinu dana.
Imajući navedeno u vidu, tj. obmanu i prevaru naroda koje su gotovo do detalja razotkrivene, na političkim partijama je ključna odgovornost da složenu situaciju razriješe na najbezbolniji mogući način i u korist naroda. Kao i da opet pronađu onu slogu i jedinstvo koje su nas krasile tokom čudesnih litija.
