Crvena zvezda se opasno pokvarila. Četiri godine podizanja standarda, veliki uspjeh, epskih utakmica i onda pomračenje u Tiraspolju. Beograd neće videti ni epski dvomeč sa zagrebačkim Dinamom, niti će se ponovo radovati dolasku svetskih zvezda iz Lige šampiona. Može da se disktuje ol o tome da li je Šerif kvalitetniji tim, ali je moldavski prvak, za razliku od srpskog, za 180 minuta takmičarskog fudbala delovao kao tim sa ozbiljnim planom. Sačekao je kao u Beogradu prekid tim iz Tiraspolja i preko Albolede stigao do konačnih – 1:0.
Crvena zvezda može da žali za šansama Ivanića, ali pre svega, ljudi iz srpskog šampiona, moraju da se suoče sa bolnom istinom. Ovaj tim nije ni senka prošlogodišnjeg, igra u brzini manje, nema oštricu u napadu, niti proverenog centarfora i što je za Dejana Stankovića porozno – nema konstantnost u igri. Crvena zvezda je u bunar bacila previše perioda protiv Šerifa da može da kaže kako je zaslužila prolaz dalje i veliku nagradu UEFA.
Crveno-beli su odigrali negledljiv meč. Sa akcentom na očajno prvo poluvreme sažeto u samo dve reči – sporo i jalovo. Kada se tome doda da su u meču sa najvišom specifičnom težinom zakazali Sentori, počev od Kataia i Ivanića, zaključno sa Milanom Borjanom koji je, deluje, mogao bolje da interveniše kod pobednosonog pogotka. Još kada tome dodamo da je najjači prošlogodišnji adut (prekidi) postao Ahilova peta…
Jeste Crvena zvezda delovala nešto bolje u drugom poluvremenu, ali nije to bila igra dostojna velikih ambicija, niti realne vrednosti tima. Ova Zvezda nije ni blizu maksimuma, o čemu će morati ozbiljno da povede računa Dejan Stanković, pošto ga sada čeka utešna borba za Ligu Evrope.
