Obično kada javnost pročita da je neka osoba izvršila samoubistvo, bila mlada ili stara, brzo pređe preko takvih stvari, žaleći za izgubljenim životom tek usputno. Ali ono što se zaista krije iza takvih stvari je mnogo dublje i ozbiljnije.
Jučerašnji dan je donio nešto mnogo ozbiljno i strašno kako za opštinu Pljevlja, tako i za Crnu Goru, za samo 20 dana na mostu na Tari je život izgubilo dvoje mladih ljudi, od kojih je djevojka imala 21, a dječak samo 13. Svi se pitamo koja je to stvar ili situacija, natjerala njih tako mlade da prerano ugase svoje živote.
Dok se Crna Gora dijeli na četnike i komite, na Srbe i Crnogorce, na to gdje će se održati ustoličenje mitropolita Joanikija i ko će gdje biti taj dan i da li će tim ustoličenjem izgubiti crnogorski identitet i zavladati tzv. „srpski svet“, mladi životi nam se gase pred očima.
Možda je upravo taj život koji se ugasio vaš komšija, brat, kum sa kojim ne pričate jer ste se posvađali zbog politike i biranja na kojoj ste strani.
Da li smo zaista kao društvo toliko posrnuli da dopuštamo da se takve teme dovode u prvi plan dok ko zna koliko osoba se bori sa depresijom, suicidnim mislima, anksioznošću i brojim psihičkim smetnjama, a nemaju adekvatnu podršku ni države, a ni društva u kojem žive. Umjesto toga, njihova stanja se još više pogoršavaju ovakvim stanjem u državi i to potenciranjem sukoba, napetosti, svađe, protesta.
Šta je država u poslednjih deset godina preduzela u cilju sprečavanja samoubistava? Na koji način je pomogla osobama koji imaju takve misli?
Podsjetimo, u prvih sedam mjeseci 2018. godine 59 osoba je sebi oduzelo život, a niz se nastavio i narednih mjeseci. Morača je „prigrlila“ nekoliko djevojaka, djevojčica se bacila pod voz u Baru, itd. itd.
Stopa samoubistava u Crnoj Gori, odnosno broj samoubistava na stotinu hiljada stanovnika je između 14 i 15, što je iznad evropskog prosjeka i godinama se nalazi na tom nivou.
Godine 2016. brojka je iznosila 140, što znači da se svakog trećeg dana desilo samoubistvo.
Svaki treći dan jedna osoba u Crnoj Gorio oduzme sebi život, a državne apoteke godišnje izdaju oko 300.000 kutija antidepresive i drugih lijekova za smirenje.
Ono što znamo je da je novo rukovodstvo Kliničkog centra otvorilo liniju na kojoj građani mogu potražiti pomoć ukoliko imaju takve misli. Naša redakcije je pokušala da dobije taj broj, ali nažalost se niko ne javlja do trenutka kada smo ovaj tekst završili.
Kao redakcija apelujemo na državu, na sve institucije, na nadležna ministarstva, na cjelokupno društvo da obratimo pažnju na ljude oko sebe, na djecu kojima je na društvenim mrežama sve dostupno, da pomognemo svakome ko je u problemu bez obzira bio Srbin ili Crnogorac ili Albanac ili Bošnjak, bio komita ili četnik..
Ova država više ne može da trpi podjele, svađe, ratove, sukobe, naglabanja. Treba nam jaka država, sa jakim institucijama koja će ovom društvu obezbjediti miran život, dostojan čovjeka, da nam mladi budu nada i budućnost, a ne da završavaju u vrtlozima rijeka.
Nova vlast ima jako ozbiljnu ulogu u cijeloj priči, umjesto praznih priča i obećanja treba da se okrenu društvu, odnosno narodu koji sve više vapi za pravdom, dostojanstvom, boljim životom, dosta im je više obmana i laži.
Dokle više?!
