Na kraju posjete Crnoj Gori, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Gabrijel Eskobar je u Nikšiću odao počast palim crnogorskim herojima koji su se borili u američkim vojnim snagama u Prvom svjetskom ratu. „Saveznici u oba svjetska rata i NATO saveznici, naše dvije zemlje, zajedno rade na odbrani od protivnika i promociji stabilnosti.“ tada je rečeno iz Vlade Crne Gore.
Interesantna je činjenica da niko nije našao za shodno da Eskobaru pomene stradanje na ovim prostorima krajem dvadesetog vijeka.Zašto premijer Krivokapić nije Eskobaru pomenuo stravično bombardovanje od strane naših „saveznika“ u Murinu, gdje je poginulo šest civila a od toga 3 djece? Toj djeci je budućnost bila pred očima, čitav život je bio pred njima. Ugašen je upravo zbog agresije politike koju zastupa gospodin Eskobar!
Zašto, na kraju krajeva, ukoliko se Eskobar poklanja samo vojnim žrtvama, nije poklonio grobu Saše Stajića, prve žrtve bombardovanja u danilovgradskoj kasarni? Jesu li možda američke žrtve važnije od naših? Jesu li njihovi životi skuplji od naših? Je li ovo ta demokratija?
Da li se premijer Krivokapić nepominjanjem ovih žrtava ispred specijalnog izaslanika obrukao pred svojim narodom i stao u ravan sa agresorima naše zemlje?
