Ružica Radulović je rođena 1981. godine u Bijelom Polju. Slikar je,mozaičar.
Završila je Gimnaziju u Bijelom Polju i studirala Pravo u Kragujevcu.
Sklonost ka umjetnošću je pokazala još od malih nogu.
A to,ništa nije čudno, obzirom da potiče iz porodice eminentnih književnika,pjevača,slikara,vajara,dramaturga itd.
Od malih nogu pokazala je sklonost ka slikanju, glumi i pjevanju.
Tako su njeni veseli tonovi krasili školske holove i privatne kolekcije.
Igrala je u Bjelopoljskom Amaterskom pozorištu i bila dobitnik raznih nagrada.
Svoje umijeće je pokazala i kao voditelj-urednik na mnogim radio stanicama i televizijama.
Sami početci su bili u Bijelom Polju, gdje je na Fokus radio radila kao gimnazijalka i urednik emisije Teens.
Ružica od 2017 živi i stvara u Parizu,gdje radiu Caritasu honorarno,kao Art konsultant i obučava zainteresovane u pravljenju mozaika.
Zbog covid situacije već više od godinu i po više vremena provodi u Beogradu(gdje su nastali više od 35 radova).
Na relaciji je Beograd-Podgorica-Pariz.
Činjenica da stvara u Beogradu,zadnje vrijeme,pokrenula je da otvori svoju 1 samostalnu izložbu u Beogradu,u zamjenu za još uvijek ne ostvarivši izložbu u Parizu, zbog covid situacije.
Ružica je u mjesecu septembru otvorila izložbu u KC Čukarica pod nazivom,,Slučaj traganja“-koja je trajala mjesec dana.
Po završetku u Čukarici, radovi su bili izloženi u biblioteci i galeriji Branko Miljković, koja je trajala takođe mjesec dana.
Mnoge brojne ličnosti iz svijeta slikarstva, pozorišta, književnosti, pjevanja su prisustvovali otvaranju.
Veče u KC Čukarica je otvorio novinar i publicista (književnik) Aleksandar Bečić, Nada Tanasijević menadžerka KC Čukarica, Emilija Minić-operska Diva-sopran, Biljana Prokić-glumica Užičkog pozorišta i pjevačica.
Recenziju ,kao i kriitiku za Večernje novosti i katalog je radio Eminentni Likovni kritičar Dejan Đorić, koji je Ružičine radove svrstao u Novi Romantizam.
Impresiju su podijelili Vanja Kovačević,novinar RTCG, Goran Skrobonja književnik, Maja Živanović,likovni kritičar, Sanja Veličković, slikar i Matan Vukčević, slikar.
Takođe, impresiju je podijelio i Miron Hauser, dirigent i trombonista Jazz orkestra HRT-a.
Ružičini radovi odišu veselošću.
Međutim,ono što je interesantno jeste činjenica da Ružica svoje radove stvara isključivo slikajući prstima i duvajući u slamku.
I jedina je, koja stvara na nasim prostorima na ovaj način.
Ružica je ostvarila nezapamćen uspjeh.
Naime, od raspoloživih 20 radova, svih 20 je našlo svoj kutak.
U istoriji naše, mada i šire istorije slikarstva, nije se desilo da jedan slikar proda sve radove.
Povodom toga, Ružica je izjavila sledeće: Svaka riječ bi bila suvišna. Osjećanja su nešto što mi ni visprenost ne dozvoljava da iskažem riječima. Želja mi je bila učiniti srećnim ljude koji vole to što radim i sebe izložbom. A učinila sam i dala notu magičnosti. A, magija se ne može dovoljno opisati riječima,osim dozvoliti istoj da se širi. Oskrnavila bih svu ljepotu magije. Srećna sam jako. Sa neuspjehom se umijem izboriti. Sa uspijehom se trenutno ,“svadjam“.
Ružica ima namjeru imati još izložbi po Srbiji,Crnoj Gori i Hrvatskoj.
A njenu postavku željno očekujemo u Parizu.
