U Visokom kraj Sarajeva, jedna djevojčica (13), rođena bez podlaktice, slijedi svoj san da postane međunarodno priznata ritmička gimnastičarka.
Sara Bećarević, koja 16. decembra puni 14 godina, kaže da se kao mala zaljubila u ovaj zahtjevni sport dok je na televiziji gledala Svjetsko prvenstvo u ritmičkoj gimnastici, piše AP, prenosi Nova.rs.
Ona je rođena bez lijeve podlaktice u Bosni, zemlji u kojoj su osobe sa invaliditetom često marginalizovane. Ipak, nije joj palo na pamet da bi je njeno stanje moglo spriječiti da ostvari svoj san da postane međunarodno priznata ritmička gimnastičarka. Već sa četiri godine je uspješno „krala“ i imitirala pokrete gimnastičarki svjetske klase.
Danas, deset godina kasnije, Sara je vlasnica zavidnog broja medalja i pehara osvojenih za svoj klub Visoko, osnovan i nazvan po malom bosanskom gradu u kojem je rođena.
„Neki su govorili da je to nemoguće, da ja ne mogu, ali mogu. Nije me briga šta drugi kažu, jedino što je važno da se ja dobro osjećam zbog uspjeha“, dodaje ona.
Mlada gimnastičarka je imala sreću da je naišla na trenera otvorenog uma, Aminu Lepić-Milavić.
To nije bio mali podvig u zemlji u kojoj se, prema agenciji UN za djecu (UNICEF), „djeca sa smetnjama u razvoju i njihove porodice i dalje suočavaju sa diskriminacijom“.
„Na početku je bilo neobično, neću reći teško, samo neobično, jer je i za mene to bilo novo iskustvo. Kako smo se upoznavale, učile smo jedna od druge“, prisjeća se Lepić-Milavić.
Nije joj trebalo dugo, dodaje, da shvati da je Sara „zaista bila drugačija, ali ono što ju je krasilo je njena jedinstvena odlučnost, posvećenost vježbanju i talenat“.
Bećarević je do sada kući donosila medalje sa nekoliko međunarodnih turnira u ritmičkoj gimnastici, ali to vidi kao samo početak.
„Mislila sam da će biti teško, ali kada naporno vježbate i trudite se još više, postaje lako. Moj krajnji cilj je da se takmičim na Svjetskom prvenstvu, da se takmičim sa najboljim svjetskim ritmičkim gimnastičarkama“, poručila je ona.
Lepić-Milavić vjeruje u svoju mladu učenicu, jer Sara dokazuje da invaliditet nije prepreka izvrsnosti.
„Zaista vjerujem u ovu djevojku i ponosna sam što me je izabrala da budem njen trener. Uvjerena sam da smo nas dvije dobar tim i da ćemo se jednog dana takmičiti na velikim turnirima i ako Bog da i na Olimpijadi. Jer ona je zaista sposobna za to“, rekla je.
