Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić u intervjuu za „Večernje novosti“ govorio je o tome šta Srbiju očekuje u 2022. godini, šta mu u političkom smislu unosi nemir, i ko su glavni generatori pritisaka na našu zemlju. Otkrio je ko izaziva antisrpsku histeriju u regionu i odgovorio na optužbe da je spreman da prizna Kosovo. Za „Novosti“ je ispričao i kada planira da napusti čelo Srpske napredne stranke koju je doveo na tron najjače partije u zemlji.
* Smatrate li da je Bajdenova administracija glavni generator pritisaka, i na vas lično i na državu, s obzirom na oživljavanje „klintonovštine“ u Beloj kući i povratak prevaziđene buldožer diplomatije?
– Ne mislim da je Vašington taj koji prevashodno stoji iza pritisaka, pre su to neki krugovi u Evropi koji su dugo bili u opoziciji a sada se dočepali vlasti.
* Da li je vama sada makar za nijansu lakše da odolite pritiscima nego Miloševiću 1999? Ipak su odnosi snaga u svetu ozbiljno promenjeni, a ni Srbija nije ista…
– Nikada nisam krivio Miloševića za sva zla ovog svijeta, iako bi mi to bilo najlakše. Dobio bih odmah simpatije svih mogućih. Samo sam mu jednu stvar u razgovoru prebacio i od toga dalje neću ići jer on danas ne može da mi odgovori, a to je da je morao da ima racionalniji pristup i da dobro izračuna određene stvari, sve negativne posljedice, jer s jedne strane morate da snosite teret odluka koje se narodu ne dopadaju, a s druge da čuvate ponos nacije i ne ugrozite samostalnost u odlučivanju države i državnih organa. Naći pravu mjeru u svemu tome nije nimalo lako.
* Kako gledate na oživljavanje antisrpske histerije u regionu, stvaraju se nove osovine protiv Beograda, pre svega na relaciji Priština-Zagreb, tu je političko Sarajevo, ostaci Đukanovićevog režima u Crnoj Gori?
– Vidjeli su da Srbija više nije krpa za gaženje i džak za udaranje kao što je bila, ni u vojnom ni u svakom drugom smislu, da je brže osnažila nego što su očekivali, prije svega ekonomski. Onda su sjeli i dogovorili se: moramo da ih ocrnimo pred Evropom i Amerikancima, jer neće nam povjerovati ako to radimo pojedinačno, ali hoće ako to radimo zajedno. Priština i Zagreb će se, bez obzira ko je ovdje na vlasti, truditi da spriječe napredak Beograda. Nama je to potpuno jasno i u skladu sa tim djelimično mijenjamo i svoj odnos i ponašanje. Moramo da nastavimo da snažimo. Od šeika Mohameda i Kalduna, šefa Mubadale, naučio sam – kada ubrzano rasteš i pretekneš zemlje u okruženju, više ne smiješ da čekaš da te ponovo sustignu, već moraš da praviš sve veću razliku. Očekujemo da sledeću godinu završimo sa 58 milijardi evra BDP, a ukoliko nam prilike budu išle naruku, i nešto preko toga. To je veliki rast.
* Koliko ekonomske planove mogu da poremete izazovi koji slijede upravo oko onoga što ste rekli da vam unosi nemir – Kosova, Srpske, ali i energetske krize?
– Prvi izazov koji nas čeka u narednoj godini je očuvanje mira i stabilnosti u regionu, bez kojeg ne možemo da zadržimo postignute ekonomske rezultate i napredujemo. Drugi je energetika. Preživjećemo mi zimu bez problema, ali moramo da odlučimo šta ćemo da radimo u budućnosti, i to na racionalnim osnovama. Treća stvar je da moramo da počnemo da vodimo računa o hrani i vodi, to je novi izazov kojim ćemo kao država morati ozbiljno da se bavimo, jer će u budućnosti očigledno hrana biti izvor moći. Četvrti izazov je očuvanja našeg zdravstvenog sistema i hoćemo li moći da unapređujemo zdravlje ljudi.
* Vučić se na vrlo zanimljiv način osvrnuo i na jednu sportsku paralelu sa ovdašnjim životom, odnosno pogrešnim sagledavanjem situacije i pravljenja planova. U centru pažnje tog segmenta razgovora bio je vaterpolo klub Partizan. I, predsednik Vučić je tom prilikom istakao sledeće:
– Eto, devedesetih godina (20. veka) Partizan je osvajao evropske titule, jednu za drugom, pa su neki pogrešno mislili da je moguće da se bave biznisom, da zarađuju veći novac, pa su rekli „dajte nam bazene na upravljanje!“ I onda je država pod velikim pritiskom osvojenih titula, naravno pogrešno, to uradila i dala te bazene. Jer, država je loš upravnik takvih resursa, a udruženja građana su jedina gora od države u tome. I, onda je došlo do toga da Partizan, legendarni vaterpolo klub, a ako je u nečemu apsolutno najuspešniji onda je to vaterpolo, bez ikakve dileme… evropski svakako, možda su tu sad Italijani, Pro Reko, Bog će ga znati kako se sad zovu posle menjanja imena… uglavnom doterali su dotle da vaterpolo klub (Partizan) ima dug od devet miliona evra!, istakao je najpre Vučić.
– I ja vas sad pitam… a toliki dug vam je kao da u fudbalu imate dve milijarde, otprilike, ili tri, pitam: zašto sam sve ovo rekao? To je zato što su vam svi planovi vezani za pola godine, godinu. „Ajte ljudi, napravite plan za pet, deset godina. Nisu slučajno rađene „petoletke“. Kinezi rade na pet godina, na deset godina, donose dugoročne strategije. I, otkad donose dugoročne strategije, oni se ozbiljno približavaju Amerikancima, zapadnim modelima snage i moći, ekonomske snage. Ja mislim da je samo ozbiljno planiranje i ozbiljno sagledavanje celine situacije nešto što može da donese boljitak, naglasio je Vučić.
(Novosti)

Prvo Državu formirajte pa onda pričajte o napretku u budućnosti. Evo dvjesta godina srpski narod čeka intelektualnu elitu u Beogradu da se smiluje i oformi normalnu državu. U tih dvjesta godina srpski narod je doživio nekoliko slomova i genocida te je izgubio istorijske teritorije. Sada smo na ivici opstanka a ovi beogradski umišljeni mnogo pametni imbecili još nisu izglada smislili ništa normalno. Kulminacija njihove izgubljene pameti je stvaranje nove nekakve unije sa Šiptarima u kojoj će opet da prepuste glavne pozicije u državi neprijatelju. Poslije Crnogorskih Kadrova sada će da imaju Šiptarske Kadrove. Bože kakvi imbecili. Dokle ide ta nasleđena glupost kod tih ljudi. Bezglavost neviđenih razmjera. Tačno se vidi da su ih do ove situacije vodili neki strani interesi a da nisu bili u stanju da prozru samu suštinu takvih aktivnosti. Sve odluke je odradio jedan čovjek i niko drugi nije imao priliku čak ni da vidi ugovore koje je ovaj bolesnik potpisao. Ima li spasa? Nema.
Prvo Državu formirajte pa onda pričajte o napretku u budućnosti. Evo dvjesta godina srpski narod čeka intelektualnu elitu u Beogradu da se smiluje i oformi normalnu državu. U tih dvjesta godina srpski narod je doživio nekoliko slomova i genocida te je izgubio istorijske teritorije. Sada smo na ivici opstanka a ovi beogradski umišljeni mnogo pametni imbecili još nisu izglada smislili ništa normalno. Kulminacija njihove izgubljene pameti je stvaranje nove nekakve unije sa Šiptarima u kojoj će opet da prepuste glavne pozicije u državi neprijatelju. Poslije Crnogorskih Kadrova sada će da imaju Šiptarske Kadrove. Bože kakvi imbecili. Dokle ide ta nasleđena glupost kod tih ljudi. Bezglavost neviđenih razmjera. Tačno se vidi da su ih do ove situacije vodili neki strani interesi a da nisu bili u stanju da prozru samu suštinu takvih aktivnosti. Sve odluke je odradio jedan čovjek i niko drugi nije imao priliku čak ni da vidi ugovore koje je ovaj bolesnik potpisao. Ima li spasa? Nema.
Vucicu vidim da te „dobro“savjetuje tvoj prijatelj i savjetnik Toni Bler a jos bolje prenosi tvoj „informer“.
Vucicu vidim da te „dobro“savjetuje tvoj prijatelj i savjetnik Toni Bler a jos bolje prenosi tvoj „informer“.
Šta je preživimo narod na Kosovu sada, šta pokušavaju u BOSNI poturice sa engleskim patuljkom, ništa nije završeno. I njemački krmkom koji bi da ljopa šume i vode. Bavarski krmuljak lopov. Daleko je sunce još
Šta je preživimo narod na Kosovu sada, šta pokušavaju u BOSNI poturice sa engleskim patuljkom, ništa nije završeno. I njemački krmkom koji bi da ljopa šume i vode. Bavarski krmuljak lopov. Daleko je sunce još
Meni je zanimljiva njegova lažavina o BDP-u. BDP ne govori mnogo, bolji pokazatelj je bdp po glavi stanovnika, a tu Srbija ne stoji ni malo sjajno. Ali to je pokazatelj nečega samo u normalnoj zemlji koja ima svoju privredu. A u Srbiji u kojoj najviše proizvode kineske firme (rudnici i željezara) ni bdp ni bdp po glavi stanovnika ne govore mnogo. U tom slučaju bitniji je pokazatelj ko zarađuje od te proizvodnje. Jer od proizvodnje u kineskom firmama Srbija nema ništa osim male rudne rente, sav profit ide u Kinu. Čak su i radnici u tim firmama većinom kinezi. Raste proizvodnja i bdp u Srbiji, a kinezi zarađuju. Srbiji ostaju statistički podaci kojima vlast zaluđuje narod, a od boljeg života nema ništa. Inače je Vučić tu priču o BDP-u naučio od Đukanovića, on kao Šešeljev potrčko nije imao pojma o tome.
Meni je zanimljiva njegova lažavina o BDP-u. BDP ne govori mnogo, bolji pokazatelj je bdp po glavi stanovnika, a tu Srbija ne stoji ni malo sjajno. Ali to je pokazatelj nečega samo u normalnoj zemlji koja ima svoju privredu. A u Srbiji u kojoj najviše proizvode kineske firme (rudnici i željezara) ni bdp ni bdp po glavi stanovnika ne govore mnogo. U tom slučaju bitniji je pokazatelj ko zarađuje od te proizvodnje. Jer od proizvodnje u kineskom firmama Srbija nema ništa osim male rudne rente, sav profit ide u Kinu. Čak su i radnici u tim firmama većinom kinezi. Raste proizvodnja i bdp u Srbiji, a kinezi zarađuju. Srbiji ostaju statistički podaci kojima vlast zaluđuje narod, a od boljeg života nema ništa. Inače je Vučić tu priču o BDP-u naučio od Đukanovića, on kao Šešeljev potrčko nije imao pojma o tome.