Piše: Radomir Uljarević
Zaista, nisam mogao da pretpostavim da bi druga Čirgića jedna obična presuda o plaćanju simboličnog iznosa od tričavih 42.496,00 € za sudske troškove mogla tako da pogodi, da ga toliko izbaci iz takta, da on izreče toliko neodmjerenih riječi gotovo psovačkih, bez stila i bez bilo kakve akademske distance.
Trudiću se da sa ovim mojim oponentom ne razgovaram na način na koji on razgovara vrijeđajući redom koga stigne. Dužan sam na početku da kažem da se ovo suđenje ticalo neuspješnog pokušaja zajedničkog udruženog organizovanog mehanizma pod vođstvom druga Čirgića, pokušaja preotimanja autorskih prava za roman Despa, prava koja su tuženi otkupili još davne 2005. godine prema ugovoru koji je izvršen iste te godine. Sve što se kasnije dešavalo su upadi u intelektualnu svojinu stečenu prema svim važećim zakonima. Ti upadi nisu ništa drugo do pokušaj otimačine tj. pljačke koju je ova organizovana družina pokušala da realizuju preko Suda. U svojoj osionosti i aroganciji, nisu mogli ni da pretpostave da uz podršku ”s najvišeg mjesta” neće moći i Sud da uvuku u to nepočinstvo.
Fakultet za crnogorski jezik sa Cetinja, njegov osnivač i dekan drug Adnan Čirgić i profesor na tom fakultetu gospodin Aleksandar Radoman i Matica crnogorska osuđeni su pravosnažno da plate troškove, i to, pokazalo se, na pravdi Boga tuženim Radomiru Uljareviću i O. Predragu Šćepanoviću.
I umjesto da sakriju svoju bruku drugovi Čirgić, Radoman & Co – sa presudom odoše pravo u javnost, pri tome kukajući i u zaglušujućoj kuknjavi vrijeđajući i sve uokolo prije svega crnogorski Sud, crnogorsku Vladu, Srpku Crkvu, Srpski svet i dr. a ja sam sve nešto mislio da pomenute drugove treba sačuvati od njih samih, i zato nisam ranije objelodanio tu presudu. No, oni su ovim činjenjem sami još jednom presudili sebi, potvrđujući odluku Suda – nezapamaćenom kuknjavom i uvredama o tome kako su Sudiju ”osokolile nove društveno-političke okolnosti, da je presuda politički i ideološki motivisana”. Inače, da je ostala stara vlast, ne bi se oni usudili da donesu ovakvu presudu. Ali, istina je drugčija – Sud je samo potvrdio presudu donesenu u doba kad je stara vlast podržavala druga Čirgića proglasivši ga crnogorskim Vukom Karadžićem. A u nastavku će drug Čirgić ne manje oštro da izvrijeđa sve sudije koji su se ”izređali” za dvanest godina sudeći u ovom postupku vođenom u doba stare vlasti.
Drug Čirgić javno u Portal analitici polaže zakletvu: ”Što se tiče 42.496,00 eura koje u skladu s pravosnažnom presudom treba da isplatimo nas dvojica i Matica crnogorska, ako za to postoji zakonska mogućnost, radije ćemo ih „odraditi“ u spuškome zatvoru no ih uplatiti u budžet Srpskoga sveta.”
To što drugovi Čirgić i Radoman i Fakultet za crnogorski jezik i Matica crnogorska radije biraju Spuški zatvor, to je dobro, jer osjećaju da im je tamo mjesto. Samo što bi njihov boravak u Spužu potrajao nešto duže jer iznos od 42.496,00 € koje tačno navodi (to je jedini tačan navod u Čirgićevom tekstu) to su samo sudski troškovi, a po osnovu nadoknade štete, o čemu će tek da uslijedi tužba, ako nastave ovako da srljaju ovaj iznos bi se mogao učetverostručiti…
Ali drug Čirgić vješto skriva ono što je isticao na Sudu – da je Fakultet za crnogorki jezik na Cetinju pravni nasljednik NVO Instituta za jezik i jezikoslovlje Vojislav Nikčević, i da je upravo taj takozvani Fakultet dužan da poštuje odluku Suda i isprsi se, i isplati troškove prema presudi, te prema tome neka izvole i neka iznos podijele po kapa, makar morali da zatvore Fakultet, ili da ga presele u Spuž, ako sam dobro razumio, a jesam da su odlučni u toj namjeri da sve presele u Spuški kazamat. Ionako je, kaže drug Čirgić, ”Sva slobodoumna Crna Gora zatočena u kazamatu srpskoga sveta”
Drug Čirgić još brutalno napada sve sudije koji su se kako kaže ”izređeli”: „Tadašnja sudija (a u okviru ovoga predmeta izređalo ih se nekoliko) nije uvažila naš stav…“
Gle čuda – sudija nije uvažila njihov politički stav, jer im je bilo „rečeno s najvišeg mjesta”, a to im je prenijela državna sekretarka Ministarstva kulture Crne Gore, i to javno, u TV emisiji: ŠTO SE TIČE OVOG PROCESA SPAVAJTE MIRNO! Tužioci su povjerovali u tu svemoguću zaštitu ”s najvišeg mjesta”. Tek na Sudu su se suočili sa činjenicom da bi morali imati bar neki dokaz, a ne samo stav i podršku „s najvišeg mjesta” koju sudija ne uvažava. Šta se dalje događa, plačljivim glasom kaže drug Čirgić: ”Prema takvome našem stavu ta sudija nije pokazala ni djeličak razumijevanja…”
Drug Čirgić se iščuđava kako to da Sud nema ”ni djeličak razumijevanja” za stav tužilaca da je sve dozvoljeno, a prije svega potpisivnje tuđih tekstova svojim imenom. Da je sudija imala ”djeličak razumijevanja” ne bi insistirala da tužioci svoje paušalne navode potkrepljuju dokazima. Hoće li to drug Čirgić da nama kaže: šta ako nema dokaza – zašto sudija ne zažmuri! Najveće razočarenje za druga Čirgića je nastupilo kad se pokazalo da Sud ne zanimaju stavovi ondašnjeg Ministrstva kulture. Zar oni iz Ministarstva i oni ”s najvišeg mjesta” nisu stojali iza ove tužbe. I otkud toliko razumijevanje prema zahtjevima tuženih da se ročišta ne mogu držati na „crveno slovo“ crkovnoga kalendara. To drug Čirgić ne može da oprosti Sudu, on se žali što Sud ne radi na Božić, i na Vaskrs, pogotovo na Svetoga Savu, eto zašto on kao principijelan čovjek želi, kako sam kaže – da ”odradi” u Spužu, a da ne plati sudske troškove. Moraće i jedno i drugo, ako ne bude htio da plati!
Vjerujem da je tokom procesa i Sud, ne samo ja, bio razočaran Čirgićevim i Radomanovim nepoznavanjem elementarnih stvari iz teorije književnosti, (pokazalo se da je njihov advokat od njih više upućen u pitanja književnosti), da ne pominjem njihovo nepoštovanje i nipodaštavanje uglednog univerzitetskog profesora, sudskog vještka, kod koga su tužioci na fakultetu svojevremeno polagali ispite, i jedva izvukli šestice, i to tako što im je progledao kroz prste. Kako li je studentima Fakulteta za crnogorski jezik, koje ovi i ovakvi neznaveni profesori, (koji ne znaju ni maternji jezik, a ne tek crnogorski) ličnim primjerom uče da je prepisivanje, ili preuzimanje tuđih tekstova profitabilno, i dopušteno. Jedino Sud nema ni ”djeličak razumijevanja” za takva nepočinstva.
U svom saopštenju drug Čirgić pominje ”bezočno kršenje autorskih prava” (tim riječima na najbolji način opisuje vlastito nepočinstvo). Tuženi su u skladu sa Zakonom otkupili prava od Bračnog para Kalezić, koji su se jedini bavili djelom kralja Nikole Despa! Mi smo na Sudu dokazali, ostvarujući uvid u knjigu evidencije Arhivskog odjeljenja Narodnog muzeja da drug Čirgić nikada nije prešao prag te institucije, a drug Radoman je bio prisutan jedan put prilikom popisa. A gospođa Kalezić i profesor Slobodan Kalezić su u ljetnjim mjesecima tokom dvije godine neprekidno radili na pripremi Despe za štampu prema Ugovoru koji sam ja potpisao sa njima, i isplatio autorska prava u ime izdavača još 2005. godine. Sprdajući se sa Sudom, Čirgić kaže da je Sud utvrdio da je 2009. godina, bila prije 2008-e., a on je, na stvari, te 2009-e godine po prvi put čuo za romana Despa, i to od gospođe Zagorke Kalezić. Tako smo na Sudu dokazali da ni Matica Crnogorska ni Fakultet za crnogorki jezik (koji je Čirgićevo privatno preduzeće), ni drug Čirgić ni drug Radoman ne mogu potpisati, sem kao – plagijat, tekt koji su u Arhivskom odjeljenju Narodnog muzeja raščitali Zagorka i Slobodan Kalezić.
U nastavku ove svoje javne žalbe drug Čirgić će reći: ”Za takvu odluku Višega suda mi smo dužni isplatiti 42.496,00 eura. (to i nije neki iznos – prim. prev. na srpski) Ako se zna da je ovaj spor vođen između Aleksandra Radomana, Adnana Čirgića, Matice crnogorske i Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje s jedne strane i gomile klerikalaca s druge strane (Radomir Uljarević, Oktoih, Svetigora, pop Predrag Šćepanović koji je u knjizi potpisan za istu rabotu za koju je potpisana i sestra popa Radomira Nikčevića) koje su zastupali advokati Crkve Srbije, jasno je zašto je Viši sud u Podgorici donio ovakvu presudu.”
Ovdje valja zastati: drug Adnan Čirgić vrijeđa vjerujući narod i Srpsku crkvu nazivajući je Crkvom Srbije. Uvijek sam mislio da čovjek ne treba praviti ni bezazlee šale na račun bilo koje konfesije kojoj ne pripada, a ne k moli da vrijeđa vjernike i samu crkvu. To nije baš za šalu, pa čak ni kada tu riječ koristi neki od pravoslavnih hrišćana. A ako drug Čirgić nema toliko snezibiliteta da razumije takvu osjetljivost, onda ja džabe sve ovo pišem!
Svoju kuknjavu na Vladu drug Čirgić nastavlja riječima: ”Sad im preostaje da politički i ideološki motivisanim presudama pokušaju finansijski izmrcvariti i kazniti ljude koji svakodnevno kritikuju skandalozne odluke aktuelne vlasti, neviđena kršenja ljudskih prava, klerikalizaciju društva, vjersku i nacionalnu segregaciju, šovinističke, fašističke i nacističke poteze te vlasti”. Aferim, Adnane! Ovo je rečenica koja zaslužuje ozbiljniju tužbu, mada možda se ne vrijedi time baviti pošto su se oni koji su obuhvaćeni presudom zakleli na portalu – portal analitike da idu svojevoljno pravo – u Spuž.
A ta ”šovinistička, fašistička i nacistička” vlast nesebično finanasira kršeći mnoge principe tzv. Fakultet za crnogorski jezik koji je van sistema Crnogorskog Univerziteta. To se zove bacanje para, tj. finansiranje plagijata za koje je jedna dama inače profesorka crnogorskog jezika i književnosti, na odsjeku za crnogorski jezik rekla da bi te knjige-plagijate trebalo štampati na toalet papiru. Mada treba štedjeti svaki papir, pa i toalet.
Sad je, ne Sud, već nova vlast, prema Čirgiću donijela ovu “ideološki i politički motivisanu presudu”. Ako Čirgić odnekud zna da to nije presuda Suda, već srpskog sveta i nove vlasti koju Sud bespogovorno sluša, onda je red da objavi dokaze za svoje tvrdnje. Sud se ništa ne pita, Sud ne odlučuje, Sud prema drugu Čirgiću donosi tuđe odluke. Ali ne, on nema dokaza ni za šta, jer njemu dokazi nisu važni.
Načuo sam da je neko postavio transparent na Cetinju, u holu Čirgićevog fakulteta sa nadpisom: PLAGIJAT SAD – EVROPA NIKAD! Ili je i to smo još jedana vic objavljen na društvenim mrežama. Pošto je ostao bez političkog pokroviteljstva, Čirgić je poželio da postane disident, u Evropi sad ali to nije moguće, jer njega niko ozbiljno ne uzima u građanskom smislu, čak ni kao protivnika. Vidjela žaba da kuju bedeviju, pa i ona digla nogu, rako bi Vuk Karadžić (Đe pomenuh Vuka, on je toliko omražen zbog onih slova koje je izbacio iz azbuke da su mu, priča se, oduzeli ulicu na Cetinju, samo za to da ne bi Čirgićev Fakultet bio u ulici Vuka Stefanovića Karadžića).
Na samom kraju moja posebna zahvalnost povodom naslova teksta, koji je vjerovatno redakcijski – ”Novčana kazna za otpor srpskome svetu”, počastvovan sam komplimentima prema kojima je moja malenkost predstavnik tog sveta, ali sam istovremeno razočaran tolikom naivnošću druga Čirgića koji je umislio da on pruža otpor Srpskom svetu. On ne može da pruži otpor ni svojim kolegama profesorima na fakultetu za crnogorski jezik i književnost, (koji ga javno ne priznaju za kolegu iznoseći činjenice da on nikada nije ni magistrirao, a ”doktorirao” je pod sumnjivim okolnostima), a kamoli da pruži otpor stečenoj navici da olako poseže za tućim dobrima. Kao što je bio posegao za Despom.
