Piše: Marko Vukotić

U izbornoj kampanji u Srbiji na stranu opozicije uključila se čitava politička scena iz Crne Gore, izuzev naravno DF, a posebno partija NSD i DNP-a. U toj prljavoj kampanji ništa manje nije učestvovala ni oborena Vlada Crne Gore Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića sa svoja dva glavna pipka ,,Evropa sad“ i ,,Zeleni ekološki pokret“ , naravno uz koordinaciju sa tabloidom Vijesti i centralom u Trebinju.

Ista antisrpska matrica kao u doba vladavine DPS-a, ali medijski još ratobornije i prljavije. Sve koordinirano sa antisrpskim centrima u Prištini i Sarajevu, a sa zajedničkim ciljem nanošenja što veće štete zvaničnoj Srbiji, SNS i njenom predsjedniku Aleksandru Vučiću.  Svima njima, a posebno Milu Đukanoviću, smeta jaka i stabilna Srbija, jer slabi, mali i neostvareni ne praštaju uspjeh onima koji su njihova vječita neostvarena i nedokučiva moralno-politička ljestvica.

Međutim u Crnoj Gori uvijek su postojali oni koji su čuvali njen obraz, čast i interese, kako na Mojkovačkoj bici, tako i tokom bombardovanja 1999. godine, tako i danas, tako će biti u buduće. Nije Andrija Mandić njegovao i unapređivao dugogodišnje prijateljstvo sa Aleksandrom Vučićem iz nekih sitnih ličnih i uskopartijskih interesa. Nijesu SNS i NSD setrinske stranke od osnovanja, već je to partnerstvo prvenstveno u funkciji srpskog naroda koji je bivši režim u Crnoj Gori tokom prethodne tri decenije pokušao da nasilno asimiluje. Nije Milan Knežević godinama podržavao Aleksandra Vučića zbog nekog ličnog interesa nego što je znao da samo jaka Srbija može biti garant stabilnosti čitavog regiona i iskrenog bratstva s Crnom Gorom.

Demokratska, stabilna i ekonomski jaka Srbija je u interesu i Crne Gore, a takvu Srbiju je od 2013. godine postavio na magistralni put Aleksandar Vućić sa svojom SNS. Politički teletabisi iz Crne Gore koji su se trudili da se dodvore nekim centrima moći, a neki i zbog ličnih frustraija, u kontinuitetu vode prljavu kampanju protiv zvanične vlasti u Srbiji. Međutim kada naiđu krize i nevolje obraćaju se se toj istoj Srbiji za pomoć u osnovnim životnim namjernicama, za liječenje ili za spas turističke sezone. Nekada je ta pomoć bila potrebna i neophodna da bi se sačuvala sama biološka supstanca, no kad sve to prođe onda isti ti cinično kažu ,,pa mi smo sve to platili”.
Nedvosmislenu podršku svih ovih godina i u izbornoj kampanji SNS-u i njegovim partnerima dali su Andrija Mandić i Milan Knežević sa svojom NSD i DNP, ali to je i većinska podrška naroda Crne Gore, koja je iz dana u dan sve veća.

Podršci su se pridružili i mladi i perspektivni kadrovi iz NSD, gradonačelnici i predsjednici Skupština opština: Marko Kovačević, Ivan Otović i Vesko Delić, kao i dokazani gradonačelnik Budve Marko Carević i time pokazali da su mladost i iskustvo Crne Gore uz Srbju, SNS i Aleksandra Vučića.

Na drugoj strani su bili oni koji su vodili prljavu kampanju protiv zvanične Srbije i oni koji su tihovali, navodno se nijesu htjeli svrstavati ni na jednu stranu, a prirodno su morali biti uz one koji Srbiju vode pravim putem.

Za sve njih treba još jednom ponoviti već hiljadu puta izgovorenu mudru staru izreku,, Ko neće brata za brata hoće tuđina za gospodara”.

Tagovi