Pobjede Vučića i Orbana: Narod voli velike državnike, a ne poslušnike!

Velike izborne pobjede Aleksandra Vučića u Srbiji i Viktora Orbana u Mađarskoj su pokazale da građani sve više cijene državničke politike u odnosu na želje i interese nekih stranih centara moći.

Rezultati izbora u Srbiji i Mađarskoj su pokazali da su kod građana uveliko potrošene priče da prozapadne koalicije donose dobrobit i prosperitet, već interes građana najbolje i isključivo mogu zastupati političari koji vode državničku i patriotsku politiku.

Narativ kojeg se DPS trideset godina pridržavao da treba interese građana podrediti osluškivanju i bespogovornom sprovođenju interesa nekih stranih centara moći se pokazao kao gubitnički, a što je Crnu Goru dovelo na rub ekonomskog kolapsa i moralnog posrnuća.

Kada je tridesetog avgusta glas naroda i pored neravnopravnih izbornih uslova izvojevao veliku pobjedu nad interesima pojedinaca i mafije očekivanja su bila da će konačno građanin biti na prvom mjestu. Očekivanja građana su međutim brzo iznevjerena jer su Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović odlučili da na ucjenjivačkoj i podaničkoj politici nastave tamo gdje je Milo Đukanović stao. Umjesto da se okrenu interesima svojih građana oni su spoljnu politiku izbaždarili sa politikom Milana Roćena i Srđana Darmanovića, a unutrašnju na ličnim interesima braće Đukanoviča, Bokana, Brana Mićunovića i ostalih tajkuna.

Lični sukobi i podjela interesnih sfera između Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića potom su gurnuli Državu u još veću krizu jer je Dritan Abazović, u borbi za što večom moći, pošao direktno u zagrljaj gubitnicima izbora od tridesetog avgusta.

Izbori u Srbiji i Mađarskoj su pokazali da nije dovoljno sebe proglasiti prozapadnim partnerom i formirati takozvanu prozapadnu koaliciju i na osnovu toga očekivati blanko podršku svojih građana. Podršku građana treba zaslužiti politikom kojom se mora prvenstveno pokazati poštovanje i briga o istim tim građanima.

Rezultazti izbora u Srbiji bi se mogli preslikati i na trenutnu izbornu volju građana u Crnoj Gori, a što su pokazali i svi lokalni izbori od tridesetog avgusta. Državničke stranke osvajaju preko 60% podrške u skoro svim gradovima, a takozvane prozapadne koalicije okupljene oko ekstremnog DPS padaju iz izbora do izbora.

Podrška od 12,9 % stranaka okupljenih oko Milanke Tepić i društva u Srbiji preslikavaju podršku koju trenutno ima koalicija oko DPS-a, rezultat koalicije ,,Moramo“ od 4,25 % podrške snagu koalicije oko URE. Inače i DPS i URA su baš dali podršku i navijali su za ove stranke, a koje odslikavaju njihovu snagu u Crnoj Gori.

Istorijska pobjeda Aleksandra Vučića od 60 % podrške u prvom krugu predsjedničkih izbora pokazala je potvrdu ispravnost njegove politike i doprinosa stvaranju moćne i bogate Srbije.
Partneri i prijatelji Aleksandru Vućiću i SNS u Crnoj Gori su bili i ostaće DF na čelu sa NSD, a oni iz ,,Prve i druge familije“ koji su upregli svoje tajkunske medije u satanizaciji Vućiča i uzdizanju svojih favorita doživjeli su još jedan debakl.

Poruka rezultata izbora u Srbiji i Mađarskoj je velika opomena Dritanu Abazoviću i Vladimiru Jokoviću da odustanu od pakta sa gubitnicima izbora DPS-om i satelitima, jer u suprotnom ih očekuje kazna i tiho političko odumiranje.

Ne može se sastavljati Vlada, kako oni kažu na dnevnom osluškivanju volje nekih stranih ambasada, Vlada se sastavlja isključivo na bazi volje građana koja se iskazuje na izborima, a rezultati izbora od tridesetog avgusta su nedvosmisleno pokazali da je DPS sa satelitima poražen.